Pelati i indijski oraščići

Već neko vrijeme nisam stavila niti jedan recept ovdje, pa ću sada staviti recept za juhu od rajčice s indijskim oraščićima. 

Ta fina juha je jako ukusna i tako ludo kremasta da je naprosto neodoljiva. 

Jednostavna je za pripremu i bez glutena.

Poseban dodir i čaroban okus ovoj juhi daju indijski oraščići.

Za ovu juhu od rajčice s indijskim oraščićima treba nam slijedeće:

• 2 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja, 
  
• 2, 3 mala crna luka, 
• 3 režnja češnjaka, 
• 400 g pelati rajčice, 
• 2, 3 dcl povrtnog temeljca, 
• 1/4 žličice sušenog timijana, 
•  ljuta papričica - na vrh žličice, 
• 1 šalica sirovih indijskih oraščića,
• 1/2 šalice listića svježeg bosiljka,
• 2 žlice balzamico octa,
• malo svježe mljevenog papra.

Indijske oraščiće, prije korištenja, stavimo na 2 sata u vodu, a zatim ih procijedimo i osušimo.

Dok se oraščići kupaju mi ćemo na srednje jakoj vatri zagrijati maslinovo ulje, ubaciti usitnjeni crni luk i češnjak, pa par minuta pržiti. U to dodamo narezani pelati koji zalijemo povrtnim temeljcem, pospemo timijanom i ljutom papričicom. 

Sve zajedno promiješamo i pričekamo nek` lagano provri.

Kad provri juha je skuhana i sad u nju ubacimo indijski oraščić, bosiljak, balzamico ocat i pospemo svježe mljevenim paprom. U blenderu sve skupa izmiksamo dok ne bude glatke i kremaste strukture. 

Juhu od rajčice s indijskim oraščićima poslužimo toplu uz malo maslinovog ulja i ukrasimo ju listićima bosiljaka.

Jedemo i uživamo ;)

Caponata ili ... Poljubac sunca

Caponata je, kažu, omiljeno jelo na cijeloj Siciliji. 

To je osvježavajuće /pro/ljetno jelo od rajčice i patlidžana, a zovu ga “živi okus strasnog sicilijanskog poljupca sunca”.

Ovdje je recept za jedan hrvatski "Poljubac sunca".

Za četiri osobe u Poljubac sunca idu sljedeće namirnice:

• 2, 3 patlidžana,
  
• 0,5 kg svježih rajčica ili pelatia,
• 150 g luka,
• 25 g kapara,
• 1, 2 stabiljke celera,
• 500 g maslina,
• 1 ljuta papričica,
• 50 ml maslinovog ulja,
• 3 žlice jabučnog octa,
• bosiljak - sušeni ili svježi,
• 1 žličica šećera,
• sol,
• malo Vegete.

Ovaj Poljubac sunca pripremamo tako da na male kocke narežemo patlidžane, posolimo ih, pa ostavimo neka odstoje barem pola sata. Dio ulja stavimo u veliku tavu i dodamo nasjeckani luk.

Propečemo kratko, a zatim pirjamo uz dolijevanje vode dok ne omekša. 

U to ubacimo narezane rajčice i nastavimo pirjati dok se umak ne zgusne.

Patlidžane isperemo vrućom vodom, ocijedimo i dobro osušimo, a onda ih pečemo u drugoj tavi na preostalom ulju. Stabiljke celera narežemo i dodamo patlidžanima. Sve zajedno još kratko propečemo.

Patlidžane s celerom umiješamo u umak od rajčice, dodamo oprane i ocijeđene kapare, narezane masline i Vegetu. 

Sve to izmješamo i još 5 minuta lagano pirjamo. 

Dok pirjamo posipamo šećerom, dodamo ocat i ljutu papričicu. Nakon par minuta ugasimo vatru i jelo pokrijemo poklopcem. 

Pred kraj kuhanja dodamo bosiljak. 

Može sušeni, ali bolji je svježi bosiljak koji narežemo i dodamo jelu prije posluživanja. 

Caponata je fina s raznim povrćem, kažu da je dobra i uz meso s roštilja.

Nije loše patlidžane nakon mariniranja isprati vrućom vodom jer se tako ispere gorkost patlidžana.

Caponata se može poslužiti s kriškama popržena kruha ili toasta, a ja Caponatu najviše volim jesti na mojim Moćnim okusima ;)

Eksplozija okusa

Jedan recept koji nam je opet stigao iz Ayurvedske kuhinje.

Izazov je za sva čula.

Ali baš sva! 

To je eksplozija okusa i budi u nama čula za koja nismo ni znali da ih imamo.

To je Papatira umak, a za njega nam je potrebno:

• 2 crvene paprike,
• 2 zelene paprike,
• 1 patlidžan,
• 2 tikvice,
• 2 rajčice,
• 1 crni luk,
• 1 bijeli luk,
• maslinovo ulje,
• chilli, korijander,
• 1 žličica cimeta, curry,
• 1 svježi peršin,
• 1 žlica sezama,
• 1 žlica grožđica,
• sok od ½ limuna,
• basmati riža ili kus-kus.

Postupak:

Paprike narežemo na sitne ploške.

Očistimo patlidžan i tikvice i narežemo ih na kockice.

Rajčicu isto narežemo na manje komadiće.

Luk očistimo, nasjeckamo i bacimo na maslinovo ulje. Kad se luk zacakli, na njega stavimo narezane paprike.

Zatim stavimo i narezani patlidžan, tivkvice i rajčice. Promiješamo i ostavimo 5 min neka krčka, pa dodamo chilli, korijander, obavezan cimet, curry i svježi peršin.

Može se dodati i malo soja sosa. Opet promiješamo i ostavimo 5 minuta na krčkanju.

Pri samom kraju dodamo grožđice, sezam i sok od limuna

Sve ostavimo da odstoji desetak minuta kako bi se mirisi ujednačili, a okusi fino proželi.

Kao prilog uzmite basmati rižu ili kus-kus.

Uživajte u ovoj eksploziji okusa i čula ;

Mlađe je slađe!

Da.
Mlađe je slađe ;
A ovo je recept za salatu od rukole i tune.
Što stariju rukolu uzmete, to će salata biti gorča.

Jer, stara rukola je gorka rukola.

O omega 3 masnim kiselinama već sam ovdje dosta pisala i za to vrijeme još više ih popila.

OMS navodi količinu EPA i DHA za ljude s tom dijagnozom, a to znači 6 komada omega 3 onih “softgels” na dan. Da, dobro ste pročitali. Na dan, dnevno.

Kupujem Mega Twin EPA Fish Oil, firma Twinlab (ako nekoga zanima ;) I da, koštaju preprepreviše.

E sad, da ne duljim previše, svi znamo koliko su omega 3 masne kiseline zdrave, korisne i važne za zdravlje, pa samim time znamo i važnost unosa ribe u naš organizam.

Masnija riba = više omega 3 masnih kiselina = zdravija riba.

Zato Vam sada pišem jedan brzi i fini recept za pripremu salate s rukolom i ribom.

S obzirom da sam jučer pisala o sporoj hrani i pokretu Slow Food, moram napomenuti da je ovakva "brza" hrana zdrava, za razliku od klasičnog fast food-a (brza hrana), McDonalds-a i kojekakvih hambića …

Za ovaj recept, koji se zove Salata od rukole i tune, će nam trebati:

• 150 g rukole,
• 400 g tunjevine u konzervi,
• 200 g rajčice (ako imate Cherry-rajčicu),
• 40 g kapara

A priprema ide ovako:

Na tanjur stavimo rukolu, dodamo tunjevinu i  rajčicu. Super zgodno je kad nađemo Cherry rajčicu, jer je manja i slađa.

Takvu salatu posipamo kaparama.

Ova salata može se poslužiti kao gablec ili doručak, uz crni kruh i sok od naranče ili grejpa. 

Ja ju, tako napravljenu, jedem za ručak.

I pripazite da rukola ne bude prestara, s godinama joj se, kao i kod nekih ljudi, pojačava gorčina, zato što mlađe, to slađe ;)

Juhica od tikvica

Ne volim baš umanjenice, ali kad sam dobila svog bebača, koji po spolu nije mogao biti bebica, ipak sam se specijalizirala za pripremanje juhica.

Bilo je to prije dosta godina, a te su juhice bile najčešće od mrkvice, ali  u međuvremenu sam kuhala i mnoge druge, pa zato ovdje, danas za vas pišem recept koji se zove:

Krem juhica od tivica 

Za ovu juhicu od tikvica trebamo:

• 1/2 kg mladih tikvica,
• 1 glavica crvenog luka,
• 1 vezica peršinova lista,
• 3 velike žlice pirea od rajčice,
• malo Vegete, soli i papra

Tikvice dobro operemo i s korom ih narežemo na kockice. 

Crveni luk sitno isjeckamo. To posolimo i stavimo u 1litru hladne vode. 

Kad proključa, smanjimo temperaturu i kuhamo još 20 minuta.

Procijedimo juhu, tikvice i luk propasiramo, dodamo Vegetu i papar, pa sve zajedno vratimo u juhu i kuhamo još 10-tak minuta. 

Kad je juha skoro gotova, dodamo pire od rajčice i malo nasekiranog peršinovog lista.

Poslužimo.

Juhica, mrkvica, tikvica, rajčica ... rekla sam umanjenice me malko iritiraju, ali rimu sam uvijek voljela, a mrkvica, tikvica i juhica ... sve te se riječi rimuju, a rima meni ide i štima, pa je ova fina juhica od tikvica zazvučala k`o pjesmica ;

Takvog je i okusa, pa uživajte ;

Pizza trenutak!

Jedno od najstarijih jela koje je ljudski rod počeo pripremati je kruh, a stručnjaci kažu da se kruh priprema u najmanju ruku od neolitika. Nešto pouzdanija informacija je da su mu u antici dodavali razne začine da bi poboljšali njegov okus. Grci su tako imali kruh koji su nazivali ”plakuntos”. ”Plakuntos” je sadržavao luk, češnjak i razne začine. Vojnici Darija Velikog (521. – 486.  pr.Kr.) su na svojim štitovima :) pekli kruh, a dodavali su sir i datulje. Vergilije u Eneidi spominje kako je kruh bio ustvari tacna za druge namirnice.

OK, sve je to super, ali niti blizu pizzi. 

E sad, tijesto kojim su provjeravali je li peć dovoljno topla pekari nisu htjeli bacati, pa su ga prodavali sirotinji na ulicama, pa je pizza kroz povijest bila poznata kao hrana sirotinje. A "pizza trenutak" dogodio se u 16.st. kad su pomorci iz Novog svijeta tada, a danas Amerike donijeli rajčice za koje su mislili da su otrovne. Nakon što su se ljudi uvjerili da rajčice nisu otrovne, stanovnici siromašnih četvrti u Napulju su ih počeli dodavati tijestu koje su dobivali od pekara. Ta kombinacija je postala tako popularna da su čak i turisti počeli odlaziti u siromašnije dijelove Napulja u potrazi za tim specijalitetom.

Smatra se da je najstarija pizzerija na svijetu "Pizzeria Port`Alba" u Napulju, započela s radom 1738, dok je 1830. prerasla u pravi restoran.

Alexandre Dumas, francuski pisac, a inače ljubitelj hrane, opisuje kako je izgledala napuljska pizza oko 1830. godine: „Na prvi pogled pizza izgleda kao prilično jednostavno jelo, ali nakon nešto detaljnijeg promatranja , vidimo da je dosta složena. U pizzi ima sira, rajčica, sitnih ribica, ulja, masti … to je gastronomski termometar tržnice. Cijena joj raste i pada u ovisnosti o cijenama navedenih namirnica i u odnosu na to da li je godina plodna ili oskudna“.

Inače, ne znam da li znate, ali to je rekao čovjek koji je napisao Grof Monte Christo i Tri mušketira ;

Danas u Napulju postoje jako isključivi ljudi koji smatraju da postoje isključivo dvije vrste pizze:

• pizza marinara koja sadrži češnjak, extra-djevičansko maslinovo ulje, origano i bosiljak. Ne sadrži morske plodove, ako ste to pomislili, jer je ime dobila po tome što su je jeli ribari. 
• pizza margarita koju je 1889. godine napravio Raffaele Esposito u svrhu dočeka kralja Umberta I. i Margarete Savojske. Kraljici se, od ponuđenih jela, najviše svidjela pizza s rajčicama, sirom i bosiljkom. Pričaju kako je to bilo radi patriotizma jer te tri namirnice predstavljaju boje talijanske zastave (crveno, bijelo, zeleno), a pizza je kasnije po kraljici dobila i ime.

Kasnije, 1984. godine osnovano je društvo koje propagira čistunski pristup pizzi, a ime mu je “Associazione Verace Pizza Napoletana”. 

Pravila tog pizza društva dosta su stroga:

- tijesto se mora ručno mijesiti bez upotrebe trljice ili bilo kakvih pomagala, a zbog upotrebe miksera bi nas valjda prokleli ;)

- tijesto ne smije biti deblje od 33 milimetra,

- pizza se mora peći u peći na drva na 485*C maksimalno 60-90 sekundi,

- ne smije imati preko 35 cm u promjeru.

Pretjerivanja radi, neki zahtijevaju da se maslinovo ulje stavlja isključivo u smjeru kazaljke na satu :)

I da završim, riječ “pizza“ koju su Lombardi donijeli u Italiju u 6.stoljeću, dolazi od staronjemačke riječi “bizzo“ ili “pizzo“ (“bit“ i “bite“ - engleski), a znači zalogaj. 

A ja? Ja sam pizzu uglavnom naručivala i sad kad zbog dijagnoze ne smijem jesti sir, baš mi se jede pizza, a nakon ovoga sam čak dobila volju i napraviti jednu marinaru prema najčistunskijem pristupu.

Kad ju ispečem, javim se s crveno/bijelo/zelenim receptom ;