petak, 8. rujna 2017.

Zelene paleo pogačice

Ove paleo pogačice su pogačice od povrća u kojima nema mliječnih proizvoda, ni jaja, ni orašastih plodova. Izuzetno  su praktične i gotove za tren, a ovisno od onoga što imamo u kuhinji možemo ih napraviti s bilo kakvom kombinacijom sjemenki i povrća.
Osim što su praktične i brze, one su ukusne i nutritivne.
Možemo ih koristiti za sendviče, mogu biti odlične tortilje, ali i praktičan, ukusan prilog mesu.
Za Zelene paleo pogačice trebamo: 
Operemo mrkvu i blitvu i stavimo ih u blender. Nakon što smo ih malo zarezali, prelijemo ih maslinovim uljem i vodom /tek toliko za pokretanje blendera/, pa  izblendamo srednjom brzinom kako bi se sve usitnilo i povezalo. Sameljemo sjemenke pa ih pomješamo sa smjesom. Posolimo i začinimo, promiešamo i ostavimo koju minutu kako bi se sve fino proželo.
Na protvan stavimo papir za pečenje, a na njega smjesu od koje oblikujemo željene krugove.
Zelene paleo pogačice pečemo na 200°C 20, 30 min, ovisno o pečnici, dok ne dobiju željenu boju.
Ovaj nam recept svima može poslužiti kao inspiracija za praktičnu i brzu metodu izrade raznih pogačica. 
Može se koristiti bilo koje povrće i bilo koje sjemenke ili orašasti plodovi i jaja. Samo treba upotrijebiti malo ili puno mašte i to je to ;)

petak, 11. kolovoza 2017.

Kupus oblog ~ magnet

Prije koji tjedan me zvao Knjaz i pitao ima li štogod novo, općenito ali i na blogu. Dopalo mu se moje Zlato moje zlatno. Naslov! A baš kad neko vrijeme i nije bilo ništa novo, Knjaz me oraspoložio /kao uvijek/ i razveselio /kao i obično/, pa pomislih staviti nešto što će svima pomoći. Pomoći svima ako oteknu. Eto, nije hrana, nije Recept za sretnu i zdravu godinu, ali je recept za otekline. Tj. protiv njih. Već sam Hvalila kiselo zelje, no kontekst je bio drugačiji. Sada ću opet.
Otekline na nogama mogu biti raznolike. Nastaju zbog zadržavanja tekućine ili bolesti, upale ozlijeđenog tkiva ili zglobova. Uzroci poput dugotrajnog sjedenja, stajanja relativno su bezopasni, no otečene noge mogu biti i znak ozbiljnih poremećaja, kao npr. krvni ugrušci ili bolesti srca.
Otečene noge koje su uzrokovane nakupljanjem tekućine u tkivu nogu zovu se periferni edem. Sustavi u tijelu koji pomažu održavanju odgovarajuće ravnoteže tekućine uključuju limfni sustav, krvožilni sustav i bubrege.
S obzirom da klasična medicina nije baš uspjela ponuditi ništa korisno za moju dijagnozu (onu pravu s tisuću lica) sve češće naginjem nekim prirodnim, alternativnim rješenjima, pa sam tako napravila i kod ove otečene noge. U alternativnoj medicine nudi se dosta rješenja za ovaj problem, ali ja sam odabrala nešto, nešto što mi miriši na prirodu, a još je i zeleno da zelenije ne može biti. To su peršin i kupus.
Sjećamo se naših baka koje nam govore kako je kupus zdrav, pa nam kuhaju grah sa zeljem ;) One su znale za ljekovitost kupusa i to ne samo kao hrane, već i kao obloga za vanjsku upotrebu. Vrijeme je da se toga prisjetimo i upotrijebimo to staro, mudro znanje.
Čak i oni koji ne vole jesti kupus ne moraju se odreći ljekovitih svojstava kupusa, jer oblozi od listova kupusa rade čuda. 
Kupus se upoređuje s magnetom za bolesti, jer naprosto izvlači bolesti iz organizma. 
Eto ~ kupus = magnet!
Pa evo, ako imamo problema s oteklinama tu je čaj od peršina i kupus. Samo treba staviti par listova kupusa na oteklo mjesto i muke s oteklinom su riješene.
Otekline na rukama i nogama, koje se nazivaju i edemi, rješavaju se omatanjem lista kupusa i pričvršćivanjem zavojem. S lista kupusa uklonimo sredinu i žile. Tada stavimo list u par slojeva na edem i lagano povežemo sve slojeve kako bi čvrsto stajali na mjestu. Oblog mijenjamo tri puta dnevno. Preporučuje se prespavati s listom kupusa na edemu.
Da bi kupus stajao na nogama ili rukama treba ga zamotati, ali grudi su puno praktičnije za kupus. Tako bol tijekom dojenja rješavamo stavljanjem kupusa na grudi. Nađemo list dobre veličine ;) i kupus izvlači bol. To pomaže i kod upale pluća. Kupus na grudi.
S kupusom na grudima nisam imala iskustva, ali kupus na nozi mi je pomogao i vratio moj predivan zglob u normalu. Ipak, to sam progooglala tek nakon povratka s mora, tako da sam na moru imala samo moju privatnu bovu. Tj. nogu koja podjeća na jednu.
Mogli bismo reći: što god da nas muči ~ list kupusa.
Kupus je odličan i za rane. On snažno izvlači gnoj iz rana i dezinficira ih. Zato se često koristi kod problematičnih rana koje teško zacjeljuju.
Kupus je vrlo djelotvoran, a jeftin lijek za mnoge tegobe.
Tako oblozi od kupusa pomažu kod:
  • edema,
  • opekotina, 
  • ekcema,
  • akni, 
  • hemeroida.
  • reume, 
  • išijasa,
  • migrene, 
  • bubrežnih kolika,
  • ozeblina,
  • oteklina,
  • čireva, prištića, osipa... 

Sto grama sirovog kupusa sadrži čak 42 mg vitamina C. Tu su i folna kiselina, vitamin A i minerali željezo, magnezij, kalcij, fosfor, natrij i kalij.
Postoji puno vrsta kupusa, no najpoznatije su bijeli i crveni. Najdjelotvorniji je crveni kupus, koji je čak do 7 puta ljekovitiji od bijelog. Boja crvenog kupusa govori nam o prisutnosti ljekovitih spojeva antocijanina.
Sirovi kupus pomaže kod depresije, nesanice, slabokrvnosti i anksioznosti. Kupus obiluje C vitaminom, pa to zvuči logično.
Kuhani kupus odličan je za proljetnu detoksikaciju i jedno od najboljih sredstava protiv tjeskobe, živčane napetosti, slabosti i slabe koncentracije.
Kupus je bogat antikancerogenim spojem sinigrinom, koji ima jedinstvena svojstva protiv raka prostate, crijeva i mjehura.
Kupus je izvrsno i protuupalno sredstvo koje pomaže kod upalnih bolesti poput reume i artritisa.
Eto, toliko za sada o kupusu, ali hvala mu jer moja noga opet ima svoj oblik, formu i čak nalakirane nokte ;)
Svakako hvala i Knjazu na poticaju! To je Knjaz, naš dragi efkač ;) 
Mislim kako nisam spomenula da je i moje dijete rođeno 06. 05. ;) Ili sam opet zaboravila :-P

ponedjeljak, 31. srpnja 2017.

Hladimo se hranom

Vrućina se vraća, pa treba baciti oko na hranu koja bi nas mogla rashladiti.
Iako same po sebi nisu hladne, namirnice koje nas doista rashlađuju, prema ayurvedi i kineskoj medicini su u obliku voća kao što je jabuka, jagoda, šljiva i kruška. 
Tu je i povrće poput brokule, dinje, karfiola, kukuruza, zelene salate, tikvica, paprika babura, krastavca ... mislim ... ima ih...
Hladno pivo i sladoled nisu sredstva za rashlađivanje organizma. 
Baš naprotiv, uz te namirnice, koliko god nam odlične bile, efekt hlađenja osjećamo samo prvih 10-15 minuta nakon unošenja.
Poslije tijelo reagira zagrijavanjem jer reakcija tijela na hlađenje bilo kojeg organa je preusmjeravanje cirkulacije krvi u ohlađeno područje i vraćanje temperature na normalu, čak njezino podizanje, tzv. efekt klackalice ;)
Tako naš pokušaj rashlađivanja vrlo hladnim namirnicama, ustvari, završava zagrijavanjem. Šteta!
Voće i povrće nas hlade polako ali sigurno, iako sami po sebi nisu hladni. 
Klice žitarica, mahunarke i gljive također nas hlade, a još jači efekt rashlađivanja ima tropsko voće poput teškog žutog limuna, banana, naranča koje volimo ... pa je ljeto pravo vrijeme za konzumiranje tog voća, a ne zima kad se kod nas najčešće jede.
Bobičasto voće poput malina, kupina, borovnica, jagoda isto nas hladi i rashlađuje.
Te namirnice osvježavaju i opuštaju, pomažu pri smanjivanju emocionalnih reakcija i što je još bolje smanjuju žudnju za nezdravim oblicima slatke hrane, slatkiša s umjetnim aromama i rafiniranim šećerom. Od takvih namirnica se osjećamo aktivno, lako i lagano čak odmah poslije obroka.
Postoji još nešto što nas rashlađuje, a to su začini.
Narodi toplih regija jedu baš jako začinjenu hranu jer ljuta, začinjena hrana potiče znojenje tijela, pa se tijelo hladi isparavanjem. 
Ljuta hrana aktivira hormone iz klase endorfina, pa se tzv. hormoni sreće uzburkaju, postaje nam ugodno i zaboravljamo na dosadnu i zamornu vrućinu. 
Umjesto vode bolje je piti čaj jer previše vode ljeti vodi do prevelikog gubitka minerala.
Kod veoma jakih reakcija na toplinu, toplotnih udara, jakih vrtoglavica, migrena, mučnina s potrebom povraćanja odlična je hladna gorka kava. 
Jabučni ocat pojačava njeno djelovanje. Samo jedna žličica jabučnog octa pojačava djelovanje hladne gorke kave.
I ječam nas hladi, pa makrobiotika, za rashlađivanje, preporučuje čaj od ječma.

Čaj od ječma radimo tako da ječam prepržimo, sameljemo, pa skuhamo kao čaj i pijemo ga toplog ili mlakog.

Uz ove namirnice uživajte u moru, ljetu i toplom vremenu jer, sjetite se, kad počne jesen svi ćemo opet cviliti za ljetom.

utorak, 25. srpnja 2017.

Proteini, toksini ~ drugi mozak


Uz ovu svoju dgn, neprekidno razmišljam o vrstama liječenja. Googlam do bola, što mi ni prije dgn nije bilo strano ili teško (prvi blog mi se zvao WebNaWebu s postom Google ... ahhh). 
Umrežena sam otkad mreže postoje. 
No, sad razmišljam i googlam o zdravoj prehrani. I uz sve to guglanje sine mi kako je tajna u prehrani i zdravoj hrani! Možda. Evo čak je i Hipokrat rekao "lijek neka bude tvoja hrana, a hrana neka bude tvoj lijek".  
E sad, što znači “zdrava hrana”???  Zabila sam se u češnjak, ali domaći i kurkumu, u to  Zlato moje zlatno  i ne mičem od nje. Odlična je, odlična mi je za vraćanje pamćenja koje se bilo malo pogubilo, ali trebam još nešto.
Pa čitam, čitam, čitam... Čitam “China study”, knjigu o Moći prehrane koja govori i više nego što želimo znati. No, možda meni baš takve do bola istinite stvari ustvari trebaju (moraju) pomoći. Multiple google translate prevodi kao višekratnik, višestruk, sadržavatelj, djeljiv… s pitaj boga čime ili koliko. Ipak se radi o bolesti s 1000 lica.
Samo ono zdravo, više nije dovoljno zdravo, jer mi treba nešto što bi bilo zdravo meni. Meni, meni, meni s 1000 lica.
Nakon što me “China stady” skoro ubila u pojam, ipak sam odlučila ne umrijeti od gladi i nastavila googlati tj. živjeti. Ipak imam dijete, navršio je 18, ali ipak, još je dijete koje treba mamu.
No dobro, o zdravoj hrani sam počela. Neke namirnice nakon čitanja ove knjige nikako ne mogu spojiti s riječi ”zdravo”.
Zdravo meso, zdravo jaje, zdravi kruh … zdravi gluten, zdravi protein? ???
No, hajde, ipak nema panike. Na raspolaganju još uvijek imamo hrpu voća, povrća i orašastih plodova. Od njih je na primjer, moguće napraviti Zdravu orašastu majonezu
Proteini su potpuno druga priča.
Naš organizam je pregenijalan. Što više čitam o njemu, to samo sve više znam koliko ne znam. U pubertetu sam čitala o tome kako imati dobre grudi, dobru guzu, dobre noge… pa onda to, više-manje i imala. Možda naslijedila, ali i vježbala, ciljano vježbala. Tada sam čitala o obliku tijela i to sam poprilično dobro svladala ;)
No sad mi treba znanje o kemiji tijela i onom što se zove “drugi mozak” koji se ne nalazi u glavi već najvećim dijelom u trbuhu. Mozak, naravno, upravlja cijelim našim tijelom, ali je kontrolu nad probavom u najvećem dijelu povjerio crijevnom živčanom sustavu. To je sustav koji se kod ljudi sastoji od 200 do 600 milijuna neurona. Kad bi se funkcije tog sustava odvijali u mozgu debljina tih specijaliziranih živaca bila bi prevelika, glava bi nam vjerojatno izgledala kao bačva.
U knjizi “The Second Brain” možemo pročitati kako je “puno sigurnije i zgodnije da probavni sustav vodi brigu sam o sebi”. 
U probavi sudjeluje čitav spektar kemijskih spojeva. Njihov sastav mora biti apsolutno savršen, a još moraju i nastati baš u pravom trenutku i doputovati na pravu lokaciju u našem tijelu. To je jedan pravi, cijeli “kemijski laboratorij” u malom. On u nama treba funkcionirati besprijekorno, a njegove su kemijske aktivnosti naprosto fascinantne. Crijevni živčani sustav radi i kao zaštitar našeg tijela. Hrana koju jedemo ponekad sadrži štetne bakterije. Zato i nije čudno što je oko 70-80 % naših limfocita (limfocit - važan dio imunološkog sustava) smješteno unutar probavnog trakta.
Imunološki sustav je dizajniran za zaštitu organizma, pa uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene - nepoznate supstance, štetne za naš organizam. To mogu biti toksini, bakterije ili nešto treće. Ali, imamo problem kada protein iz pojedene hrane bude sličan našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo - živci, organi, žlijezde, koža, mijelin.
Antitijela koja imaju zadatak uništiti taj protein nisu baš selektivna. Ona automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, jer ne prepoznaju koji su proteini strani, a koji naši vlastiti. To je proces, proces nazvan molekularna mimikrija. Proces skroz fora naziva, ali vjerujte mi nije baš fora kad se molekularna mimikrija događa baš u vama ili nama. Antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma zovu se autoantitijela. Tako osjetljivost na određeni protein može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već i cijelom tijelu.
Eto naš organizam je pregenijalan, ali ponekad tu genijalnost koristi za uništavanje samog sebe ili eto baš mene. 
Kako doskočiti svim tim fantastičnim procesima, kako izdemimikrijati mimikriju???

nedjelja, 25. lipnja 2017.

Što ako

... ako imamo još jedan mozak.
Našim tijelom upravlja naravno mozak. Ali mozak je kontrolu nad našim kemijskim laboratorijem tj. probavom povjerio crijevnom živčanom sustavu. To je sustav koji se kod ljudi sastoji od 200 do 600 milijuna velikih, debelih neurona, pa baš i ne stane u glavu. 
Zato želudac nazivaju drugim mozgom. Drugi mozak, tzv. "gut brain".  
Zašto volimo slatko ili slano, zašto prekidamo jesti dok je hrana toliko fina, fina, fina... Ili zašto se trudimo jesti sigurnu i zdravu hranu.
No više o tome možemo vidjeti u ovom simpa videu "Što ako imamo drugi mozak"



Razmislite, pa fino i zdravo jedite!