Korijandar ili

Korijandar ili korijander, pitanje je sad; 

No, kako god se zvao, odličan je. 

Korijanda/e/r se, u kuhinjama Azije i Južne Amerike, često koristi kao začin. On se, zbog svoje delikatnosti i osjetljivosti na visoku temperaturu, u jela stavlja neposredno prije posluživanja.

Često se koristi u raznim umacima kojima daje svježinu.

U europskoj kuhinji se najčešće koristi sjeme, dok su, u gore navedenima, azijskoj i južnoameričkoj kuhinji, bitniji listovi, koji se pripremaju kao zelje.

Svježi listovi imaju snažnu aromu mošusa i limuna.  Listovi su jako gorki, pa se više koriste za ukrašavanje jela ili kao dodatak umacima, salatama, siru... Svježe mljeveni plodovi dodatak su pecivima, jelima od kupusa, mahunastom povrću i tikvi. Zreli osušeni plodovi daju aromatični ukus i upotrebljavaju se u pripremi mnogih jela, posebno pečenih, a jedan je od sastojaka curry praška, paste i začina za medenjake. Upotrebljava se i za dopunjavanje piva, likera, kompota, marinada ili čak božićnih kolača. Eterično ulje korijandera upotrebljava se i u proizvodnji parfema. No, nije otrovan, naravno, već ima ljekovita svojstva kojima budi apetit, poboljšava probavu i ublažava grčeve i želučane tegobe. Korijandar još i jača jetru, te poboljšava apetit, ali se koristi i za mršavljenje jer pomaže u izlučivanju vode, ali i raznih otrova iz organizma. Korijandar poboljšava metabolizam.

Sjemenke korijandra
Za razliku od lišća, oko okusa sjemenki nema toliko rasprava. Sjemenke daju topao, ljutkasti okus te orašastu aromu s daškom citrusa, te su izvor vlakana i brojnih minerala. 

Magnezij, željezo, mangan, selen i bakar samo su dio onoga što nam sjeme korijandra nudi. Ali s lisnatim dijelom dijeli ulogu začina koji sadrži antioksidanse. Okusom se najbolje slažu s kimom i cimetom jer dijele slične aromatične karakteristike, a dodati ga možete u mesne marinade, curry ili gulaše i juhe.
Sjemenke korijandra trebamo kupovati cijele jer one već zdrobljene i mljevene imaju puno slabiji intenzitet okusa. Kako bismo izvukli najviše od njihove arome trebamo ih prepržiti na suhoj tavi, a zatim zdrobiti u mužaru i dodajte jelu. Jer kao i kod ostalih začina u sjemenju tako i kod korijandra toplina dopušta otpuštanje esencijalnih ulja koji su glavni nositelji arome.
List i sjeme korijandra se odlikuju nizom ljekovitih svojstava. Koristi se za poboljšanje probave, kod problema s gastritisom i čirom na želucu i dvanaesniku, za iskašljavanje kod bronhitisa i upale pluća, kod upale mokraćnog mjehura i mokraćnih puteva, reume i artritisa, ublažava depresiju, snižava krvni tlak, poboljšava san.
Korijandar ima i ulogu u detoksikaciji organizma od nagomilanih otrova. Jača jetru i poboljšava apetit, ali se koristi i za mršavljenje zbog svoje osobine da pomaže u izlučivanju vode i otrova iz organizma, poboljšava metabolizam. Ublažava alergije, regulira šećer u krvi i ublažava menstrualne tegobe, djeluje i kao afrodizijak. Ulje korijandara ima antibakterijsko djelovanje.
Kako bi efekt korijandra došao do izražaja, treba ga koristiti tijekom tri tjedna. Kapi korijandra sadrže gorke tvari koje potiču rad organa za probavu i tako pomažu probavi te izlučivanju otpadnih tvari. Uzimaju se u količini od 25 kapi prije jela. Kod problema s gastritisom uzimaju se na tašte 40 kapi u čaši vode
Korijandar sadrži minerale /kalcij, magnezij, željezo, selen, cink, fosfor, kalij, jod/, vitamine /A, B1, B2, C, .../, organske kiseline, oko 1% eteričnih ulja. 

Ali evo, ovdje je i jedan recept za čaj, pa tako imamo: 

Čaj od lišća korijandra
Dvije jušne žlice usitnjenog lišća prelijemo s jednom šalicom vrele vode. Neka tako stoji 10-tak minuta. 

Ovaj čaj se pije tijekom dana.

Ti si Uskrs ⍏

Ovih dana razmišljamo o jajima; što jajima u prirodnim eko bojama, što čokoladnim jajima ... 

Sretni recepti :) žele Sretan Uskrs ⍏ 

I... znamo li anagram imena Isus Krist? 

Razmislite ... 

Ili samo, još jednom, pročitajte naslov ovog posta ⍏  ;)

Jaja od čokolade

Prije ne tako puno vremena šparoge su nam rekle da stiže proljeće i nismo se ni okrenuli kad ono Uskrs  i opet svuda oko nas jaja.

Jaja, jaja, jaja … bit će jaja i po ovom blogu  i po dućanima i po kioscima  i  to svakakvih.
U svim veličinama, bojama i s najrazličitijim punjenjima.

Ipak, palo mi je na pamet kako bih mogla i ovog Uskrsa napraviti jaja od čokolade. Možete i vi probati!

Otopimo čokoladu, a kalup premažemo uljem. 

Ovdje će čokolada biti c r n a  č o k o l a d a, ali može se upotrijebiti i bijela i mliječna s većim ili manjim postotkom kakaoa. Crna čokolada bi trebala odgovarati pristašama bilo koje prehrane, pa smo tako dobili vegetarijanska jaja, pa čak i veganska jaja. 

Najbolji kalupi za izradu čokoladnih jaja su silikonski kalupi.
Njih možemo naći u većim trgovačkim centrima.

OK, bacamo se na čokoladna jaja!

Otopimo čokoladu i uljevamo tako da napunimo trećinu kalupa i onda brzo, prije nego se čokolada stvrdne naginjemo kalup kako bi se ravnomjerno rasporedila unutar kalupa.

Zatim kalup stavimo na nekoliko sati u frižider kako bi se čokolada pošteno stvrdnula.

Kad je čokolada tvrda i spremna trebamo nježno pritiskati kalup sa svih strana da bi se čokolada odlijepila od površine kalupa.

Dobijemo polovice jajeta koje onda zalijepimo tako što rubove premažemo rastopljenom čokoladom.

Prije nego što jaja tako zalijepimo možemo ih napuniti karamelom, kokosom, bijelom čokoladom ili tamnom, karamelom ili bilo čime što mislimo da će čokoladno jaje podnijeti.

Naravno, možemo ih još i ukrasiti npr. topljenom bijelom čokoladom ako je jaje od tamne čokolade ili ih posuti lješnjacima, kokosom ...

Nadam se da ćete uživati! 

I vi i vaša djeca ;)

Eko Uskrsna jaja ⍏

Nakon što smo pojeli Proljetno obojanu salatu, a nismo raspoloženi za Jaja od čokolade, bacamo se na jaja u bojama, ili tzv. pisanice.
Zašto ne kad su se stotinama godina prije prije pojave kršćanstva običavala poklanjati obojana jaja.
U raznim zemljama jaja su se izmjenjivala kao simbol novog života, rađanja i obilja.

Obični ljudi su jaja bojali biljkama i travama, a jaja bogataša bila su prekrivena zlatnim lišćem.
Neizostavan dio Uskrsa je darivanje pisanica. To je stari slavenski običaj koji traje i danas, a poklanjanjem obojenog jajeta želimo obilje i sreću.

Pisanica simbolizira novi život i novu priliku, a o simbolici pisanice ili jajeta govorio je još sv. Augustin u 5. stoljeću. Taj se običaj ukrašavanja i bojenja pisanica počeo prenositi s koljena na koljeno, te nastavio prenositi...

Što šarenija pisanica to bolje ispunjava svoju svrhu koja je usrećiti nama drage osobe i djecu i pokazati vjeru u novi život.

Važno je da plave, žute, crvene, zelene, ljubičaste pisanice budu svuda oko nas, pa se šaranju, bojanju i farbanju jaja pridaje veliki značaj i odvaja mnogo vremena.

Za Uskrs se trudimo nama dragim osobama zaželjeti sreću pisanicom punom ljubavi koju smo sami napravili.

Ali dok bojimo, bojama i jajima možemo se i igrati ;)

Pisanice možemo obojati prirodnim bojama, ekološki, organski uz pomoć običnih namirnica koje su nam već u kuhinji.

Određenu količinu jaja stavimo u lonac u kojem je dovoljna količina vode. 

U tu vodu dobro je dodati nekoliko kapi octa.

Kad se jaja skuhaju slijedi bojanje!
Ako želimo crvena jaja skinemo ljuske crnog luka i kuhamo ih, a nakon nekog vremena dodamo jaja.

Žuta jaja dobit ćemo ako u vodu dodamo kurkumu, malo šećera i to prokuhamo. Za vesela žuta jaja možemo koristiti i koru limuna, naranče, mljeveni kim ili mrkvu. 

Za, kao nebo, plava jaja  koristimo listove kupusa. Malo ćemo ih zgnječiti, staviti u vodu, dodati malo šećera i tako neko vrijeme kuhati. Najčešće je to 15 minuta. Voda će tada postati plavkasta, pa ćemo u nju dodati jaja. Tako ih treba ostaviti preko noći, a ujutro ćemo ih izvaditi i namazati uljem za lijepi sjaj.

Zatim možemo crvenu, plavu i žutu boju kombinirati i igrati se njima jer se isto mogu dobiti super zanimljive pisanice.

Ako hoćemo zeleno jaje potrebno je žuto jaje ubaciti u od kupusa tj. plavu vodu/boju.

Ili to ili se poigrati sa Spirulinom u prahu. Spirulina je ipak zelena da zelenija ne može biti ;)

Ljubičasta boja nastaje miješanjem plave i crvene, pa će jaje biti ljubičasto ako plavo jaje malo prokuhamo u vodi od lukovica.

Vesele narančaste pisanice biti će na našem stolu ako u žutu vodu koju smo dobili od kurkume ubacimo crveno jaje ili ljuske crnog luka.

Svaka boja ima svoje značenje, pa ako se i time hoćete poigrati pišem značenje boja: 

• Bijela - nevinost, čistoća,
• Žuta - sreća, svjetlo,
• Narančasta - snaga i ustrajnost,
• Crvena - nada, patnja i božanska ljubav,
• Plava - zdravlje,
• Ljubičasta - istina, nada,
• Zelena – rast,
• Smeđa – sreća,
• Crna - vječnost.

Bacimo se na bojanje jaja ;)

Uživamo u Uskrsu i ovim odličnim eko bojama jaja !!!

Sretni recepti žele SRETAN Uskrs  ⍏!

Zelene, nježne, prezdrave

ćimulice ;

Neki dan, po prvi put u životu, sam čula za "ćimulice".  Pa... Googlam, naravno ;  

I evo, vidim kako se radi o dalmtinskom nazivu za mlade izdanke raznih kupusnjača ili razno-raznih, raznolikih kupusića. 

Riječ ćimulica zapravo odlično opisuje o čemu je točno riječ. Samo treba znati kako ćimulica dolazi od talijanske riječi "cima" koja znači vrh. Mi smo je pretumbali u ćime, ćimule ili ćimulice, a neki je pišu i s tvrdim č ;

Ćimulice niču kad se odreže glava biljke. Izgledaju kao mali kupusići koji stanu u šaku. U pravilu su blažeg okusa od odrasle biljke od koje potječu.

Sasvim su mlade, pa ih se čak ni ne treba kuhati u vodi, već samo tek popariti. 

Nježne. Vrlo nježne. Vrlo, vrlo nježne!

Nije ih moguće kupiti u trgovinama, pa ni u velikim ili manjim trgovačkim centrima. Ćimulice na tržnice nam donose prodavači povrća kad stigne hladnije vrijeme, a u vrtovima više nema baš previše bilja za branje.

Na prvi pogled sve izgledaju isto, no cijena im varira ovisno o trenutku branja, što utječe na njihov rok trajanja, ali i okus.

Najbolje i najukusnije su one mlađe i manje. One, kao takve, u našem hladnjaku, mogu izdržati i do nekoliko dana.

Iznimno zdrave i ukusne.

Ćimulice - to je dalmatinski lokalizam koji se, preko razno-raznih tržnica, i dalmatinskih kumica, placeva i sl., nametnuo modernome stolu, ali i standardnom jeziku kao nova riječ za zapravo staro, siromašno, najčešće seljačko jelo. 

To je, na razne načine, kuhano tj. lešano zelenilo, jednovrsno ili miješano, pomiješano najčešće s krompirom, blago, štedljivo ili škrto začinjeno. 

Danas, u Dalmaciji se ćimulice obično jedu pripremljene na lešo, začinjene maslinovim uljem, možda s malo octa i češnjaka.

Ćimulice se mogu pripremiti i kao varivo. U svakom slučaju odlično se slažu i s mesom i s ribom. Za zdrav i lagan obrok možemo ih pripremiti kao špinat, uz, možda, kuhano/pečeno jaje.

Dobro je što svatko može pripremiti vlastitu kombinaciju zelenog lisnatog povrća odnosno kupusića. Ako ih imamo vrlo malo, uvijek se možemo spasiti kombiniranjem s običnim kupusom, keljem, raštikom... koje onda kuhamo malo dulje.

Ćimulice su zdrave zimske poslastice.

Ali, to zgodno ime ćimulica naprosto izaziva na pripremanje vrlo zdrave kreacije.

Uskoro;

 

Batat salata

Evo ovdje je još jedan odličan, zdrav i ukusan recept za predobru salatu, savršene boje. 

I tu je, ćak i rima; Salata od batata, nektarina i slanine

Za 4 osobe trebamo:

• 600 g batata,
• 3 žlice maslinova ulja,
  
• sol i papar,
• crveni luk,
• nekoliko režnjeva češnjaka,
• 50 g slanine,
• 5 žlica temeljca,
• 2 žlice svijetlog balzamičnog octa,
• 3 žlice maslinova ili orahova ulja,
• 3 žlice usitnjenog vlasca,
• 3 nektarine,
• 80 g slanine,
• 100 g kozjeg sira ili sličnog sira po želji,
• 2 žlice usitnjenog vlasca.

Batat ogulimo, narežemo na četvrtine, začinimo solju, paprom i dvije žlice maslinova ulja. Pećnicu ugrijemo na 200°C, pa sad začinjeni batat pečemo oko 25 min.
Za umak ogulimo i usitnimo luk i češnjak.
Dodamo luk i češnjak te nakon 1-2 minute dolijemo temeljac i ocat. Pirjajamo sve zajedno oko 3-5 minuta, pa maknemo s vatre te dodamo ulje.

Sve još jednom dobro promiješamo i stavimo sa strane.
Nektarine narežemo na ne pretanke šnite.
Na većem tanjuru pomiješamo batat, nektarine i umak, pa ostavimo oko 30 minuta da se arome prožmu.
Trakice slanine pečemo na ulju dok ne postanu hrskave.
Salati dodamo kockice sira, trakice slanine i ukrasimo vlascem.

Uštipci od tikvica

Kad sam se već dotakla Turske u Taman Turska, evo nam i koji recept iz te zemlje. Meni dosta nepoznate. Ali...nikad ne reci nikad ;

Iz ovogodišnjeg menija tursko-egejske regije ovdje je recept za jedno zdravo i ukusno jelo koje je jednostavno pripremiti.
Recepti za uštipke pojavljuju se još od Osmanskog perioda. 

U suvremenoj turskoj kuhinji, učtipci se često rade s tikvicama.

Ili od tikvica. 

Izvađeno meso tikvice u kombinaciji s još nekoliko sastojaka i svi ti sastojci pretvaraju se u odlične uštipke. 

Iako su prženi, uštipci od tikvica su izuzetno lagani i svježeg okusa.

Ta svježina nam dolazi od obilja mladog luka, peršina i kopra, a ponekad i mente koja se dodaje u tijesto. Ovim sastojcima se obično dodaje i zgnječeni bijeli sir. 

Odnedavno je postalo prilično popularno to jelo peči i u rerni.

Sastojci za cca 6 porcija:

- 3 tikvice, sitno narendane,

- 5,6 glavica mladog luka ili 1 sitno nasjeckan srednji luk,
- ½ vezice peršina, sitno nasjeckanog,

- ½ vezice kopra, sitno nasjeckanog,
- 3 jaja,

- 60 g višenamjenskog brašna,

- 1 žličica soli,
- ½ žličice crnog papra (ili po osobnom ukusu),

 i 250 ml maslinovog ulja za prženje.

Sada dobro izmiješamo tikvice, mladi luk, peršin, kopar, jaja, brašno, sol i papar  kako bismo dobili finu smjesu. 

Na zagrijanom ulju pržimo dijelove tijesta veličine žlice. Pečemo ga obje strane, do zlatno-smeđe boje.
Kad je naša smjesa pržena, prebacimo je na tanjur obložen papirnom salvetom kako bi se upio višak ulja.
Pa, poslužimo uz jogurt s bijelim lukom. 

Ili po želji, naravno ;

Taman Turska

Položaj neke zemlje na kugli zemaljskoj, ne utječe samo na klimu te zemlje, već itekako utječe i na njezinu tradicionalnu kuhinju.

 

Tradicionalna turska kuhinja, poznata kao nasljednica kuhinje Otomanskog carstva, ima tragove bliskoistočne i balkanske kuhinje. 

 

Tu su također i neke podvrste, uključujući autohtone okuse u različitim regijama kao što su jugoistočna kuhinja, crnomorska kuhinja i kuhinja središnje Anatolije.

Tradicionalna turska kuhinja ima raznoliku i široku paletu okusa. Pa, tako tamo imamo: juhe, jela od mesa, peciva, jela od povrća, jela na maslinovom ulju, deserte sa šerbetom, deserte s mliekom... I pregršt  svega  i  svačega. A sve djeluje totalno ukusno.
Zbog plodnog poljoprivrednog tla i klimatskih uvjeta, anatolske zemlje su bogate žitaricama, mahunarkama, ali i maslinovim uljem te plodovima mora. Okus tradicionalnih turskih jela napravljenih od svježih i zdravih namirnica proizvedenih u ovoj odličnoj zemlji ostat će na našem nepcu, ali i umu ;
U raznim regijama Turske ističe se različita hrana. 

Npr. u jugoistočnom dijelu zemlje vole se začinjena mesna jela i juhe, dok se u egejskoj regiji vole laganija jela na maslinovom ulju, povrće i plodovi mora. Slično tome, kod nas bi bila npr. dalmatinska kuhinja ;
U regiji središnje Anatolije mahunarke i žitarice najpoželjniji su sastojci jela. Postavljanje banketnih stolova za okupljanja na blagdane, proslave, sahrane, Ramadan, vjenčanja i razne posebne prigode postala je tradicija koja se širi u Turskoj već dugi niz godina.
Zato kultura hrane ima značajno mjesto u Turskoj.
Neki domaći okusi su uvršteni i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Tu je prisutna i ulična hrana ili tzv. street food za koju kažu kako bismo je svakako trebali probati, ukoliko putujemo Turskom.
Tradicionalna turska kuhinja smatra se jednom od najbogatijih kuhinja na svijetu što se tiče okusa i raznolikosti. Iako postoje različita jela u raznim regijama, ovdje su bar, ili možda ipak samo, neka od njih.
Turska kuhinja je poznata po mesnim jelima, ali zbog plodnog turskog tla prisutan je i veliki udio povrća te, zbog toga, turski restorani nude prilično prikladne i ukusne mogućnosti za sve kulture/načine/navike prehrane.
Znači, bez obzira na kulturu mesa, tamo postojih pregršt hrane i za sve vegane/vegetarijance. A naravno, i za sve ostale koji žele probati tradicionalnu tursku hranu s mesom, tamo se nude razna ukusna, sočna i močna jela s mesom.
Jedno od najpoznatijih jela od povrća tipičnih za tursku kuhinju je Mücver, odlična opcija za ljubitelje bundeve. 

Mücver je opcija vegetarijanske hrane, ali i ukusna tradicionalna turska hrana.

Oblog od kupusa je još jedna tradicionalna turska povrtna namirnica koju možemo naći samo u turskoj kuhinji, a radi se stavljanjem riže u kupus. 

Preporučuje se probati ovo zdravo i jedinstveno jelo prije nekih, eventualnih predrasuda;!

 

Patlidžan je osnovno povrće koje se često koristi u turskoj kuhinji, a bio je jedan od neizostavnih sastojaka hrane Osmanskog carstva.
Eto, ipak ima u Turskoj nešto i za ljubitelje povrća. To je znači još jedna tradicionalna turska hrana, napravljena od patlidžana i obojana drugim povrćem kao što je mrkva ili rajčica.
A ovdje je još nekoliko primjera tradicionalnije turske hrane napravljene od mesa. 

Od mesa, koje se često najviše voli i konzumira, te su navedena neka nezamjenjiva jela za turski narod.

Prvi od ovih primjera je Iskender ćevap.

Turska kuhinja je već i premašila sama svoje granice, godinama pripremajući veliki izbor jela od mesa. U turskoj kuhinji meso se priprema na najrazličitije načine.
Iskender ćevap je jedno od jela koja se pripremaju na roštilju. Meso Iskender ćevapa i način na koji se servira razlikuje se od mesa bilo kojeg döner ćevapa jer se meso od kojeg se pravi Iskender ćevap dobija od ovnova hranjenih Uludag* timijanom. Janjetina, umak od rajčice, pita kruh, maslac i jogurt njegovi su osnovni sastojci.
Legenda kaže da su kebab izmislili turski vojnici koji su komadiće ulovljenih životinja zaboli na mač i potom ih pekli na otvorenoj vatri. Iz Turske, kebab se se proširio po Bliskom istoku, a zatim i po cijelom svijetu.
Najpoznatije vrste kebaba su Döner kebab (serviran u piti s različitim vrstama mesa), Šiš kebab (komadići mesa naredani na ražnjiću s povrćem) i Adana kebab* (kao pljeskavica).
Iako se za pripremu tradicionalnog kebaba upotrebljava janjetina, danas se često koristi i junetina, govedina, pa čak i piletina.
Naime, u Turskoj postoji više od 100 vrsta kebaba!
S obzirom da u Turskoj postoji mnoštvo, obilje, bezbroj, hrpa, gomila, čitav niz i cijela lepeza sastojaka, informacija, linkova i svega i svačega... malko ću stati s pisanjem.

- ovdje su još pojašnjenja/prijevodi za neke riječi*

* Uludag - središte zimskog turizma u Turskoj
* döner - rotiranje/vrtnja
* Adana - grad u Turskoj

Uz pregršt turcizama u hrvatskoj, tu je Taman Turska ;

Beta batat

Slatki krumpir, baš kao i obični krumpir, potječe iz Južne/Srednje Amerike.
No, ne, nisu srodni.

Obični krumpir se ubraja u rod pomoćnica, dok slatki krumpir spada u rod slakovki.

Ali svejedno, obje ove vrste krumpira postale su nezamjenjiv dio svjetskih jelovnika.

Slatki krumpir, kojeg možda bolje znamo pod nazivom batat, u brojnim se svjetskim kulturama i jelovnicima smatra osnovnom namirnicom. 

Radi se o duguljastom plodu, koji ima smećkastu ili možda bijelo žućkastu boju kore i predivnu narančastu unutrašnjost koja sadrži škrob. 

Slatki krumpir, dugačak oko 30 cm i težak do 1 kg, okrugla je ili cilindrična oblika, a ponekad oblika koji se sužava u šiljast vrh prema kraju.

To je biljka iz uzgoja slatkasta okusa. Voćno meso slatkog krumpira brašnaste je konzistencije i postupno se omekšava tijekom postupka kuhanja. Kada se skuha, slatki krumpir izravno je usporediv s krumpirom. 

Slatki krumpir ubraja se u obitelj biljki slakovki te je biljka iz uzgoja, a godišnje se uzgaja i ubire gotovo 100 milijuna tona slatkog krumpira. Ovisno o vrsti pripreme, slatki krumpir ima slatkast, intenzivan ili ponekad blago trpki okus. Batat se tijekom 16. st. probio iz Amerike sve do Europe. Međutim, budući da je biljci za dozrijevanje potrebna suptropska ili tropska klima, na europskom tlu uzgaja se prvenstveno u Portugalu, Španjolskoj ili Italiji. Glavna država uzgoja slatkog krumpira je Kina.

Sezona slatkog krumpira prvenstveno traje tijekom jesenskih mjeseci,  od  rujna  pa  sve  do studenog. U tom razdoblju se ubire, pakira ili prerađuje u razne prehrambene proizvode. Slatki krumpir je dostupan je tijekom cijele godine.
Slatki krumpir se u brojnim državama smatra osnovnom namirnicom, pa se upotrebljava za proizvodnju pirea i raznih drugih jela.
Možemo ga pržiti, kuhati ili upotrebljavati kao prilog salatama. Hladno, suho i tamno mjesto ispunjava sve potrebne uvjete za dugoročno čuvanje slatkog krumpira. Ako su temperature previsoke, počet će klijati.
Slatki krumpir smatra se bogatim izvorom vitamina E, koji suzbijaju slobodne radikale. Beta karoten je spoj koji daje prepoznatljivi narančasti pigment, a on je zapravo provitamin tj. spoj koji se prerađuje u vitamin te na njega otpada najveći dio udjela vitamina A u batatu. Veliku važnost ima i mineral kalij koji se u većim količinama nalazi u batatu i predstavlja elektrolit kojim se reguliraju mnogi procesi u ljudskom tijelu. 

Učinci batata na zdravlje su višestruki.

Batat pomaže u regeneraciji sluznice i kože.

 β-Carotene ili Beta karoten i  njegov nusprodukt melanin prirodni pigment crne tj. tamnosmeđe boje u batatu posebno djeluju na očuvanje zdravlja kože, daju joj prirodnu boju i štite od UV zračenja. Beta karoten ima vrlo snažne učinke i na vid tj. zdravlje očiju.

Osim toga, u slatkom krumpiru kriju se brojne mineralne tvari, koje ga čine iznimno zdravom namirnicom.
Nutritivne vrijednosti:
- kcal: 117 kcal
- ugljikohidrati: 24,08 g
- bjelančevine: 1,63 g
- masti: 0,6 g

Od vitamina u batatu imamo: vitamin A, vitamin B1, vitamin B2, vitamin B6, vitamin C i  vitamin E.

Mineralne tvari u batatu su: kalcij, željezo, kalij, magnezij,  natrij.

Batat u svojoj osnovi sadrži 76 % vode. 

Njegova se svojstva i vrijednosti, kao i kod svake druge namirnice, mijenjaju tijekom termičke obrade, ali u ovom slučaju postoji jedna zanimljiva promjena. Naime, sirovi batat ima povećani udio škroba koji tijekom kuhanja ili pečenja prelazi u maltozu tj. sladni šećer, pa se takvom obradom povećava sama slatkoća namirnice. Kod pitanja slatkoće obrađenog batata opet nije zanemarivo da on sadrži manji dio glukoze, fruktoze i saharoze. 

Od ostalih nutritivnih vrijednosti treba istaknuti vitamin A kojim je batat posebno bogat. Batat na 100 g sadrži čak 4 puta više vitamina A od preporučene dnevne doze, a ima ga čak 1700 puta više nego u običnom krumpiru. 

Beta karoten je spoj koji daje prepoznatljivi narančasti pigment, a on je zapravo provitamin tj. spoj koji se može preraditi u vitamin i na njega otpada najveći dio udjela vitamina A u batatu.
Veliku važnost ima i mineral kalij koji se u većim količinama nalazi u batatu i predstavlja elektrolit kojim se reguliraju mnogi procesi u ljudskom tijelu.

Učinci batata na zdravlje su razni i višestruki. Batat pomaže u regeneraciji sluznice i kože. Beta karoten i njegov nusprodukt melanin (prirodni pigment crne tj. tamnosmeđe boje) u batatu posebno djeluju na očuvanje zdravlja kože, daju joj prirodnu boju i štite od UV zračenja. Beta karoten ima vrlo snažne učinke na vid i zdravlje očiju. 

Batat na 100 grama sadrži samo 86 kalorija i jedna je od najboljih namirnica kada su u pitanju mršavljenje i održavanje tjelesne težine. On je često dio mnogih dijetalnih jelovnika, a posebno je pogodan za dijabetičare zbog niskog glikemijskog indeksa koji iznosi samo 17. Glikemijskim indeksom utvrđuje se koliko neka namirnica povisuje razinu glukoze u krvi, pa je u tom segmentu batat = idealna prehrana. 

Vitamin A i C u batatu snažno djeluju na zdravlje imunološkog sustava, dok njegovo bogatstvo vlaknima pruža izvrsnu prevenciju rizika od raka debelog crijeva. 

Povećana vrijednost kalija pozitivno utječe na ukupni rad ljudskog organizma, a pogotovo na regulaciju funkcija mišićnog i živčanog sustava. Kalijem se isto tako regulira i snižava krvni tlak. Batat sadrži i fitosterole koji su vrlo važne kemikalije za smanjivanje razine kolesterola u krvi.

Važno je napomenuti kako je batat potrebno čuvati na temperaturi između 13 i 16 °C kako bi očuvao nutritivna svojstva i kako bi se spriječilo njegovo kvarenje. 

Iz tih razloga, batat se ne bi smio stavljati i/ili čuvati u hladnjaku.

Batat s nešto dužim vremenom čuvanja može dozreti i postaje slađi jer se škrob mijenja u šećer. Kao namirnica se može kuhati, pržiti ili peći, pa se često koristi u kombinacijama ili kao prilog ribi, mesu, te razno raznom povrću. 

Sretna hrana i Sretna Nova godina

Da li je izbor hrane koji će biti na novogodišnjem stolu slučajan?

Rekla bih da nije jer razne kulture imaju različita mišljenja o tome koja hrana donosi sreću. 

Nova 2025. godina je pred vratima, pa je pravo vrijeme za stavljanje tradicionalne novogodišnje hrane na stol. Skoro svaka zemlja ima bar jednu vrstu hrane koja se jede, ili baš za Novu, ili u njenim prvim danima. Za tu hranu se vjeruje da donosi sreću, uspjeh ili bogatstvo.

Razno, razna hrana se smatra “sretnom”. 

Običaji su različiti od kulture do kulture, ali postoje i sličnosti nevezano na zemljopisni položaj. 

Kao sretna hrana ili sretne namirnice često se doživljavaju: zeleno povrće, grožđe, mahunarke, riba, svinjetina i kolači.

* Zeleno povrće kao što su lisnati kelj, kupus i blitva za Novu godinu se jede zbog toga što njihovo zeleno lišće podsjeća na presavijeni novac, pa je tako simbol za financijsku naklonost sudbine.

Tako Nijemci jedu kiseli kupus, Danci kelj, a u Južnoj Americi se jede lisnati kelj.

* Onda bobu po bobu, stiže grožđe. Nova godina u Španjolskoj počinje s dvanaest bobica grožđa prije ponoći. Počinje se 12 sati prije Nove pa se za svaki sat koji prođe pojede jedna bobica, a zadnje zrno se pojede točno u ponoć. Svaka bobica predstavlja jedan mjesec, pa tako ako peta bude malo kisela, svibanj može biti isto “kiseo”.

* Zatim riba, npr. bakalar je od srednjeg vijeka poznata blagdanska hrana. Sušeni bakalar je dugo prije modernog transporta i smrzavanja mogao je stići u svaki dio svijeta, pa se za Božić tradicionalno jede, kako kod nas, tako na mnogim mjestima. Haringa se npr. tradicionalno konzumira u ponoć u  Njemačkoj i Poljskoj, a u Njemačkoj se često kuha i šaran.

U Švedskoj se, naravno, sa švedskog stola ili smörgåsborda jedu razne riblje poslastice kao npr. salata od plodova mora ili razni oblici lososa, jegulja i haringa. 

* Tu su i mahunarke koje, uključujući grašak, grah i leću, također simboliziraju novac. Sitna zrna mahunarki nakon kuhanja sliče kovanici i jedu se s očekivanjem bolje financijske budućnosti.

U Italiji se često poslije ponoći jede cotechino con lenticchie ili kobasice sa zelenom lećom.

To jelo isto kao svinjetina ima svoju sretnu simboliku. U Brazilu je prvi obrok u novoj godini leća s rižom ili juha od leće dok Njemci kombiniraju svinjsko meso i mahunarke, najčešće je to leća ili juha od graška s kobasicom.

U Japanu se, tijekom prva tri dana nove godine, jede skupina simboličnih jela koja uključuju slatki crni grah kuro-mame. Na jugu SAD-a tradicija je jesti crni grah, a jelo od njega zove se hoppin' john.

Svinjetina se isto često jede oko Nove godine jer postoji vjerovanje da svinja predstavlja napredak. Pečeni odojak često je jede kod nas u Hrvatskoj, a često se poslužuje i na Kubi i u Mađarskoj, Španjolskoj, Portugalu i Austriji. 

Austrijanci stol dekoriraju minijaturnom, slatkom svinjicom od marcipana. Eto tako nešto je slučaj i kod mene, od marcipana ili glinamola, bilo kako preslatke su ;) 

Ako ste radili one moje muffine u minjonima i ukrašavali njima stolove, sigurno vam je ostao koji minjon u koji sada možete staviti malu svinjicu od marcipana koja će vam u Novoj donijeti napredak i sreću.

Šveđani vole kuhane svinjske noge, Nijemci kobasice i pečenu svinjetinu, a Amerikanci i Talijani imaju tradiciju obroka obogaćenih mastima, jer masti predstavljaju prosperitet, bogatstvo i napredak.

Kolači i slastice su sastavni dio novogodišnjih blagdana po cijelom svijetu. 

Čest je kolač u obliku prstena ili kruga, pa tako u Mađarskoj i Poljskoj jedu uštipke, a u Italiji imaju svoj chiacchiere. U Nizozemskoj imaju ollie bollen što je kolač od dizanog tijesta, punjen  grožđicama, jabukom i suhim voćem.

U nekim kulturama je običaj sakriti nakit ili novčić u kolač, pa to onda nalazitelju donosi sreću u novoj godini.

U Grčkoj se kolač sa skrivenim novčićem zove vasilopita i reže se u ponoć ili dan nakon Nove godine. Prvi komad je za sv Vasilija, a ostatak se podijeli među gostima. Norveška i Švedska isto imaju slične rituale, jedino što se kod kojih sakrije cijeli badem u puding od riže, pa je onome tko nađe badem zagarantirana velika sreća u novoj godini.

U Meksiku imaju rosca de Reyes, a to je kolač u obliku prstena ukrašen kandiranim voćem s iznenađenjem koje je unutra.  

Osim  “sretne” hrane, postoji i “nesretna” hrana, hrana koju za Novu godinu trebamo izbjegavati.

Možda ste čuli za jastog teoriju tj. lobster theory u seriji Prijatelji, ali jastog u ovom slučaju nije dobra ni sretna hrana jer se kreće unatrag, a to vjerojatno nitko ne želi sebi u Novoj godini. 

Piletina je isto loš izbor jer kokoš ruje u rikverc, a to predstavlja kajanje i žaljenje. Postoji još jedna teorija koja tvrdi da se perad izbjegava kako sreća ne bi odletjela.

Evo, sada znamo što bismo trebali jesti, a što izbjegavati, ali ne smijemo zaboraviti da je u Hrvatskoj važno hranu na stol staviti prije ponoći.

Nadam se da ćemo se svi najesti "sretne hrane" i biti sretni i siti jer sad ovdje na Sretnim Receptima imate sretnu hranu za sretnu Novu ;)

Neka nam sretna hrana pomogne ispunjavanju naših očekivanja od Nove 2025. godine.