Taman Turska

Položaj neke zemlje na kugli zemaljskoj, ne utječe samo na klimu te zemlje, već itekako utječe i na njezinu tradicionalnu kuhinju.

 

Tradicionalna turska kuhinja, poznata kao nasljednica kuhinje Otomanskog carstva, ima tragove bliskoistočne i balkanske kuhinje. 

 

Tu su također i neke podgrane, uključujući okuse autohtone u različitim regijama kao što su jugoistočna kuhinja, crnomorska kuhinja i kuhinja središnje Anatolije.

Tradicionalna turska kuhinja ima raznoliku i široku paletu okusa. Pa, tako tamo imamo: juhe, jela od mesa, peciva, jela od povrća, jela na maslinovom ulju, deserte sa šerbetom, deserte s mliekom... I pregršt  svega  i  svačega. A sve djeluje totalno ukusno.
Zbog plodnog poljoprivrednog tla i klimatskih uvjeta, anatolske zemlje su bogate žitaricama, mahunarkama, ali i maslinovim uljem te plodovima mora. Okus tradicionalnih turskih jela napravljenih od svježih i zdravih namirnica proizvedenih u ovoj odličnoj zemlji ostat će na našem nepcu, ali i umu ;
U raznim regijama Turske ističe se različita hrana. 

Npr. u jugoistočnom dijelu zemlje vole se začinjena mesna jela i juhe, dok se u egejskoj regiji vole laganija jela na maslinovom ulju, povrće i plodovi mora. Slično tome, kod nas bi bila npr. dalmatinska kuhinja ;
U regiji središnje Anatolije mahunarke i žitarice najpoželjniji su sastojci jela. Postavljanje banketnih stolova za okupljanja na blagdane, proslave, sahrane, Ramadan, vjenčanja i razne posebne prigode postala je tradicija koja se širi u Turskoj već dugi niz godina.
Zato kultura hrane ima značajno mjesto u Turskoj.
Neki domaći okusi su uvršteni i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Tu je prisutna i ulična hrana ili tzv. street food za koju kažu kako bismo je svakako trebali probati, ukoliko putujemo Turskom.
Tradicionalna turska kuhinja smatra se jednom od najbogatijih kuhinja na svijetu što se tiče okusa i raznolikosti. Iako postoje različita jela u raznim regijama, ovdje su bar, ili možda ipak samo, neka od njih.
Turska kuhinja je poznata po mesnim jelima, ali zbog plodnog turskog tla prisutan je i veliki udio povrća te, zbog toga, turski restorani nude prilično prikladne i ukusne mogućnosti za sve kulture/načine/navike prehrane.
Znači, bez obzira na kulturu mesa, tamo postojih pregršt hrane i za sve vegane/vegetarijance. A naravno, i za sve ostale koji žele probati tradicionalnu tursku hranu s mesom, tamo se nude razna ukusna, sočna i močna jela s mesom.
Jedno od najpoznatijih jela od povrća tipičnih za tursku kuhinju je Mücver, odlična opcija za ljubitelje bundeve. 

Mücver je opcija vegetarijanske hrane, ali i ukusna tradicionalna turska hrana.

Oblog od kupusa je još jedna tradicionalna turska povrtna namirnica koju možemo naći samo u turskoj kuhinji, a radi se stavljanjem riže u kupus. 

Preporučuje se probati ovo zdravo i jedinstveno jelo prije nekih, eventualnih predrasuda;!

 

Patlidžan je osnovno povrće koje se često koristi u turskoj kuhinji, a bio je jedan od neizostavnih sastojaka hrane Osmanskog carstva.
Eto, ipak ima u Turskoj nešto i za ljubitelje povrća. To je znači još jedna tradicionalna turska hrana, napravljena od patlidžana i obojana drugim povrćem kao što je mrkva ili rajčica.
A ovdje je još nekoliko primjera tradicionalnije turske hrane napravljene od mesa. 

Od mesa, koje se često najviše voli i konzumira, te su navedena neka nezamjenjiva jela za turski narod.

Prvi od ovih primjera je Iskender ćevap.

Turska kuhinja je već i premašila sama svoje granice, godinama pripremajući veliki izbor jela od mesa. U turskoj kuhinji meso se priprema na najrazličitije načine.
Iskender ćevap je jedno od jela koja se pripremaju na roštilju. Meso Iskender ćevapa i način na koji se servira razlikuje se od mesa bilo kojeg döner ćevapa jer se meso od kojeg se pravi Iskender ćevap dobija od ovnova hranjenih Uludag* timijanom. Janjetina, umak od rajčice, pita kruh, maslac i jogurt njegovi su osnovni sastojci.
Legenda kaže da su kebab izmislili turski vojnici koji su komadiće ulovljenih životinja zaboli na mač i potom ih pekli na otvorenoj vatri. Iz Turske, kebab se se proširio po Bliskom istoku, a zatim i po cijelom svijetu.
Najpoznatije vrste kebaba su Döner kebab (serviran u piti s različitim vrstama mesa), Šiš kebab (komadići mesa naredani na ražnjiću s povrćem) i Adana kebab* (kao pljeskavica).
Iako se za pripremu tradicionalnog kebaba upotrebljava janjetina, danas se često koristi i junetina, govedina, pa čak i piletina.
Naime, u Turskoj postoji više od 100 vrsta kebaba!
S obzirom da u Turskoj postoji mnoštvo, obilje, bezbroj, hrpa, gomila, čitav niz i cijela lepeza sastojaka, informacija, linkova i svega i svačega... malko ću stati s pisanjem.

- ovdje su još pojašnjenja/prijevodi za neke riječi*

* Uludag - središte zimskog turizma u Turskoj
* döner - rotiranje/vrtnja
* Adana - grad u Turskoj

Uz pregršt turcizama u hrvatskoj, tu je Taman Turska ;

Više volimo brzo ili sporo???

... mislim, jesti ??

A odgovor na to pitanje vjerojatno je isti čak i ako nam je na pamet pao seks ;

Pokret iskovan kao odgovor na fast food dolazi nam iz Italije i zagovara kulturu hrane i vina, brani poljoprivredne proizvode i bioraznolikost namirnica, sada već širom svijeta - Slow Food.

Carlo Petrini, pokrenuo je pokret koji je nazvao Slow Food (spora hrana) jer se uvijek protivio jednoličnosti i standardizaciji okusa, a potrebu konzumenata za informacijom o tome što konzumiraju podržavao i branio, štitio je kulturne identitete hrane, gastronomske i naslijeđene tradicije, tradicije prerade i uzgoja hrane, te pokušavao zaštititi domaće i divlje biljne i životinjske vrste.

Uvijek ga je smetalo galopiranje firmi brze hrane koje su obgrizle staru talijansku kulinarsku kulturu, no kad je McDonald's odlučio otvoriti dućan u hranom opsjednutom Rimu, to je bila kap koja je prelila njegovu čašu.

Gigant brze hrane u Rimu!? Na to je morao reagirati.

Shvatio je da bi trebao motivirati obične ljude na preuzimanje kontrole na onime čime se hrane, što rade i kako žive. Znao je da bi problem trebalo internacionalizirati, pokušati ispromovirati gastronomsku kulturi, čuvati poljoprivredne raznolikosti i početi kod ljudi odgajati okus. 

Osim što prerađena brza hrana mijenja okoliš, ona mijena i način jedenja kod ljudi, koji bi trebao biti - opušteno i u dobrom društvu jesti izvrsnu hranu.

Uslijed svega toga, odlučio je da pokret  Slow  Food, svakog  drugog listopada,  u  staroj  Fiatovoj  tvornici   u   Torinu   održava   sajam  hrane "Salone del Gusto".

Za projekt se na taj način  pročulo diljem svijeta i, iako je projekt osnovan 1989. godine, već duže vrijeme  skoro svi znamo što stvarno znači “slow food”, a Slow Food uredi su po svim državama svijeta.

U Italiji, naravno, pa u Japanu, SAD-u, Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

I što kažete, hoćemo li brzo ili sporo?

Što?

Jesti, seksati se, živjeti …

Za sve od navedenog, moj odgovor je definitivno sporo ;  A vaš?

I eto, ovaj sam post začinila s par mrvica seksa. Svi znamo kako začine treba svaka hrana i znam kako u ovom postu nema recepta, ali malo začina ovdje ne smeta ;)