Začini za jako srce

Začini su čuvari našeg srca i krvnih žila.
Začini sprečavaju njihovo začepljenje i poboljšavaju cirkulaciju u srčanom mišiću. 

Preporučuje se zaljubljeno srce, pa ako ga imate ne bi bilo loše da ostane što duže zdravo i jako.

A ako ga nemate, uskoro ćete ga možda imati i željeti ga učiniti zdravim i jakim.

Kako god, zdravo i jako srce uvijek je potrebno i svakako dobrodošlo.

Tu je Mješavina začina za zdravo i jako srce, za koju trebamo:

• 1 dio mljevene kurkume,
• 2 dijela mljevenog kumina,
• 3 dijela mljevenog korijandera,
• 4 dijela mljevenog komorača.

Pomiješamo začine i pohranimo ih u dobro zatvorenu staklenku. Prije početka jela skuhamo povrće na pari. Rastopimo malo gheeja u tavi i dodamo ½ do 1 žličice začina po obroku.

Začine pirjamo dok se okus ne oslobodi, a zatim dodamo povrće u tavu i kratko ga propečemo dok se ne prožme sa začinjenim gheejem. Dodamo crni papar i sol po ukusu.

Povrće stavimo na tanjur, pospemo ga suho poprženim suncokretom ili sezamovim sjemenkama, te ukrasimo peršinom.

Mješavina začina na povrću poslužuje se odmah.
Oprez ;) kažu da žličica kumina dnevno topi kilograme, pa...

Više volimo brzo ili sporo???

... mislim, jesti ??

A odgovor na to pitanje vjerojatno je isti čak i ako nam je na pamet pao seks ;

Pokret iskovan kao odgovor na fast food dolazi nam iz Italije i zagovara kulturu hrane i vina, brani poljoprivredne proizvode i bioraznolikost namirnica, sada već širom svijeta - Slow Food.

Carlo Petrini, pokrenuo je pokret koji je nazvao Slow Food (spora hrana) jer se uvijek protivio jednoličnosti i standardizaciji okusa, a potrebu konzumenata za informacijom o tome što konzumiraju podržavao i branio, štitio je kulturne identitete hrane, gastronomske i naslijeđene tradicije, tradicije prerade i uzgoja hrane, te pokušavao zaštititi domaće i divlje biljne i životinjske vrste.

Uvijek ga je smetalo galopiranje firmi brze hrane koje su obgrizle staru talijansku kulinarsku kulturu, no kad je McDonald's odlučio otvoriti dućan u hranom opsjednutom Rimu, to je bila kap koja je prelila njegovu čašu.

Gigant brze hrane u Rimu!? Na to je morao reagirati.

Shvatio je da bi trebao motivirati obične ljude na preuzimanje kontrole na onime čime se hrane, što rade i kako žive. Znao je da bi problem trebalo internacionalizirati, pokušati ispromovirati gastronomsku kulturi, čuvati poljoprivredne raznolikosti i početi kod ljudi odgajati okus. 

Osim što prerađena brza hrana mijenja okoliš, ona mijena i način jedenja kod ljudi, koji bi trebao biti - opušteno i u dobrom društvu jesti izvrsnu hranu.

Uslijed svega toga, odlučio je da pokret  Slow  Food, svakog  drugog listopada,  u  staroj  Fiatovoj  tvornici   u   Torinu   održava   sajam  hrane "Salone del Gusto".

Za projekt se na taj način  pročulo diljem svijeta i, iako je projekt osnovan 1989. godine, već duže vrijeme  skoro svi znamo što stvarno znači “slow food”, a Slow Food uredi su po svim državama svijeta.

U Italiji, naravno, pa u Japanu, SAD-u, Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

I što kažete, hoćemo li brzo ili sporo?

Što?

Jesti, seksati se, živjeti …

Za sve od navedenog, moj odgovor je definitivno sporo ;  A vaš?

I eto, ovaj sam post začinila s par mrvica seksa. Svi znamo kako začine treba svaka hrana i znam kako u ovom postu nema recepta, ali malo začina ovdje ne smeta ;)

Indija i chutney

Indija je zemlja čarobnih začina i čini se da indijska kuhinja malo po malo osvaja svijet.

Hrana se sprema lako i brzo, obiluje začinima, voćem i povrćem. U Indijskoj kuhinji ne pridržavaju se recepata pod svaku cijenu i sve moguće kombinacije su dobrodošle.

Indijske regije imaju svoje specifičnosti koje se čuvaju i dosta se razlikuju, ali imaju i zajednička obilježja koja se vide u upotrebi žitarica kao što su riža, pšenica, kukuruz ili proso (zavisno od regije) koje se kombiniraju s grahom (dhal) ili lećom, povrćem, prekrasnim marinadama ili chutneyem.

Indijaci su većinom vegeterijanci. 

Ipak, neke regije jedu piletinu, ribu, jaretinu i ovčetinu. 

Za Indijce je jesti govedinu svetogrđe jer je krava sveta životinja koja daje mlijeko, a u većem dijelu Indije ne vole petljati niti sa svinjetinom jer je svinja svejed, pa se boje bolesti.

Chutney je vrsta slako-ljutkasto-kiselog džema jako bogatog okusa. Radi se od voća, povrća i začina, a služi se sa slatkim ili u slanim jelima.

Ako volite slatko-kisele okuse, onda je ovo recept za vas.

Pazite, chutney vam se može dopasti ili ne dopasti, s njim nema malo, nema tak-tak ;)

I evo recepta za chutney od mrkve s bademima za koji ćemo trebati:

• 1 kg mrkve,
  
• 125 g svježeg đumbira,
• 2 velika limuna (naribati),
• sok od limuna,
• 2 žličice mljevenog korijandera,
• 50 g badema,
• 3, 4 suhe ljute papričice,
• 4 žličice meda,
• 2,5 dl vinskog ili jabučnog octa,
• 400 smeđeg šećera,
• malo soli.

Mrkvu narežemo na prutiće, pa dodamo ostale sastojke. Sve osim badema i ljutih papričica.

Promiješamo, ulijemo 1,5 dl vode i ostavimo da prenoći.

Zagrijemo smjesu i dinstamo dvadesetak minuta, zatim povećamo temperaturu i kuhamo dok se ne zgusne.

Istuckamo ljute papričice i prepečemo nasjeckani badem, pa i to dodamo u smjesu.

Dok je chutney još vruć sipamo ga u zagrijane tegle.

Za korištenje je nakon, otprilike mjesec dana, a okus stajanjem postaje još bolji, bolji i bolji.

Chutney može stajati oko 2 godine, a poslužuje se uz hladno meso i kao umak ili namaz.

Bilo koji chutney se može čuvati u frižideru prilično dugo, a nakon najmanje tjedan dana on postaje još ukusniji jer se okusi još više prožmu.

Uživajte :)