Ginger ili đumbir

Već sam pisala o Šarenoj Indiji i indijskoj kuhinji, pa sad naprosto moram malo o đumbiru koji se u Indiji uzgaja već više od 3000 godina. 

Đumbir - lat. Zingiber officinal ili eng. Ginger se spominje već 500. godine prije Krista u Konfucijevim spisima. Rimljani i Grci su se preko arapskih trgovaca upoznali s tim začinom.

Pretpostavlja se da su Rimljani, tijekom ratnih pohoda na Veliku Britaniju, u Europu donijeli đumbir.
Lako se nosi i prenosi, pa se i proširio relativno brzo.

U 14. stoljeću đumbir je bio, nakon papra, najčešće korišteni začin, a đumbir su ljudi tada, ali i danas, koristili protiv bolesti putovanja i morske bolesti.

Đumbir na naše tržište dolazi kao gomoljasti korijen, oguljen ili neoguljen, u komadu ili samljeven.

Ovisno o porijeklu, đumbir može imati snažan, opor, ljut, aromatičan, pikantan ili lagano gorak okus ovisno o porijeklu, a ponekad nam daje i osvježavajuću notu limuna.
Eteričnog ulja sadrži između 1 i 3 %.

Đumbir kao univerzalan začin u kuhinji nam daje aromu i reski okus.

Koristi se kao svježi začin jelima s curryjem, curry pastama, jelima iz voka, juhama i hladnim umacima kuhinje jugoistočne Azije.

Đumbir se, skupa s lukom i češnjakom, koristi kao osnova mnogim kineskim i indijskim jelima. Možemo ga naći u juhama i jelima s bundevom i mrkvom.

Đumbira ima i u  medenjacima, kolačima sa začinima, medom i paprom, keksima i tortama. Kao sladilo za peciva i kolače koristimo ušećereni đumbir.

Đumbir koristimo i u slatko-kiseloj marinadi za suši.

Sušeni đumbir koristimo kao začin za curry prah, za umake i marinade, s kus-kusom, kao sastojak francuskih četiriju začina zvanom quatre-épices i marokanske mješavine začina zvanom ras el-hanout.

Đumbir nam pomaže pri konzerviranju povrća kao što su kiseli krastavci ili bundeve i obogaćuje okus umacima piccalilli i chutney o kojem više možemo pročitati u postu Indija i chutney.

Dodajemo ga kompotima, voćnim salatama i marmeladama, a možemo ga osjetiti i u likerima, čajevima ili u pivu jer tu je pivo od đumbira ;)

Pikantna i vatrena nota đumbira zaslužna je za puno ljekovitih i zdravih svojstava ove čudesne biljke. Takva je i sirova i kad je u prahu. I ne bismo trebali zaboravljati koristiti đumbir jer on potiče metabolizam i stimulira moždanu aktivnost.

Indija i chutney

Indija je zemlja čarobnih začina i čini se da indijska kuhinja malo po malo osvaja svijet.

Hrana se sprema lako i brzo, obiluje začinima, voćem i povrćem. U Indijskoj kuhinji ne pridržavaju se recepata pod svaku cijenu i sve moguće kombinacije su dobrodošle.

Indijske regije imaju svoje specifičnosti koje se čuvaju i dosta se razlikuju, ali imaju i zajednička obilježja koja se vide u upotrebi žitarica kao što su riža, pšenica, kukuruz ili proso (zavisno od regije) koje se kombiniraju s grahom (dhal) ili lećom, povrćem, prekrasnim marinadama ili chutneyem.

Indijaci su većinom vegeterijanci. 

Ipak, neke regije jedu piletinu, ribu, jaretinu i ovčetinu. 

Za Indijce je jesti govedinu svetogrđe jer je krava sveta životinja koja daje mlijeko, a u većem dijelu Indije ne vole petljati niti sa svinjetinom jer je svinja svejed, pa se boje bolesti.

Chutney je vrsta slako-ljutkasto-kiselog džema jako bogatog okusa. Radi se od voća, povrća i začina, a služi se sa slatkim ili u slanim jelima.

Ako volite slatko-kisele okuse, onda je ovo recept za vas.

Pazite, chutney vam se može dopasti ili ne dopasti, s njim nema malo, nema tak-tak ;)

I evo recepta za chutney od mrkve s bademima za koji ćemo trebati:

• 1 kg mrkve,
  
• 125 g svježeg đumbira,
• 2 velika limuna (naribati),
• sok od limuna,
• 2 žličice mljevenog korijandera,
• 50 g badema,
• 3, 4 suhe ljute papričice,
• 4 žličice meda,
• 2,5 dl vinskog ili jabučnog octa,
• 400 smeđeg šećera,
• malo soli.

Mrkvu narežemo na prutiće, pa dodamo ostale sastojke. Sve osim badema i ljutih papričica.

Promiješamo, ulijemo 1,5 dl vode i ostavimo da prenoći.

Zagrijemo smjesu i dinstamo dvadesetak minuta, zatim povećamo temperaturu i kuhamo dok se ne zgusne.

Istuckamo ljute papričice i prepečemo nasjeckani badem, pa i to dodamo u smjesu.

Dok je chutney još vruć sipamo ga u zagrijane tegle.

Za korištenje je nakon, otprilike mjesec dana, a okus stajanjem postaje još bolji, bolji i bolji.

Chutney može stajati oko 2 godine, a poslužuje se uz hladno meso i kao umak ili namaz.

Bilo koji chutney se može čuvati u frižideru prilično dugo, a nakon najmanje tjedan dana on postaje još ukusniji jer se okusi još više prožmu.

Uživajte :)