Više volimo brzo ili sporo???

... mislim, jesti ??

A odgovor na to pitanje vjerojatno je isti čak i ako nam je na pamet pao seks ;

Pokret iskovan kao odgovor na fast food dolazi nam iz Italije i zagovara kulturu hrane i vina, brani poljoprivredne proizvode i bioraznolikost namirnica, sada već širom svijeta - Slow Food.

Carlo Petrini, pokrenuo je pokret koji je nazvao Slow Food (spora hrana) jer se uvijek protivio jednoličnosti i standardizaciji okusa, a potrebu konzumenata za informacijom o tome što konzumiraju podržavao i branio, štitio je kulturne identitete hrane, gastronomske i naslijeđene tradicije, tradicije prerade i uzgoja hrane, te pokušavao zaštititi domaće i divlje biljne i životinjske vrste.

Uvijek ga je smetalo galopiranje firmi brze hrane koje su obgrizle staru talijansku kulinarsku kulturu, no kad je McDonald's odlučio otvoriti dućan u hranom opsjednutom Rimu, to je bila kap koja je prelila njegovu čašu.

Gigant brze hrane u Rimu!? Na to je morao reagirati.

Shvatio je da bi trebao motivirati obične ljude na preuzimanje kontrole na onime čime se hrane, što rade i kako žive. Znao je da bi problem trebalo internacionalizirati, pokušati ispromovirati gastronomsku kulturi, čuvati poljoprivredne raznolikosti i početi kod ljudi odgajati okus. 

Osim što prerađena brza hrana mijenja okoliš, ona mijena i način jedenja kod ljudi, koji bi trebao biti - opušteno i u dobrom društvu jesti izvrsnu hranu.

Uslijed svega toga, odlučio je da pokret  Slow  Food, svakog  drugog listopada,  u  staroj  Fiatovoj  tvornici   u   Torinu   održava   sajam  hrane "Salone del Gusto".

Za projekt se na taj način  pročulo diljem svijeta i, iako je projekt osnovan 1989. godine, već duže vrijeme  skoro svi znamo što stvarno znači “slow food”, a Slow Food uredi su po svim državama svijeta.

U Italiji, naravno, pa u Japanu, SAD-u, Švicarskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

I što kažete, hoćemo li brzo ili sporo?

Što?

Jesti, seksati se, živjeti …

Za sve od navedenog, moj odgovor je definitivno sporo ;  A vaš?

I eto, ovaj sam post začinila s par mrvica seksa. Svi znamo kako začine treba svaka hrana i znam kako u ovom postu nema recepta, ali malo začina ovdje ne smeta ;)

Sve strane okusa 1

Neki dan sam na blogu EnergInes napisala post Svi naši okusi.

Dosta vremena provela sam u nedoumici - da li taj tekst staviti na taj blog ili ovaj.

Sad bih htjela napisati nešto o tim okusima, ali opet ne znam gdje bih taj svoj sastavak stavila. 

Na kraju možda završi na oba.

Uglavnom, Ayurvedska kuhinja kaže da se hraniti moramo svaki dan u isto vrijeme, a ono što jedemo prilagoditi vanjskim i unutarnjim faktorima kao što su tjelesna konstitucija i godišnje doba, pa čak i tome kako se osjećamo.

Tu kod nas navikli smo začine koristiti kao pojačivače okusa dok u Ayurevedskoj   kuhinji oni igraju puno veću ulogu. Njima se može potaknuti probava, uravnotežiti organizam, pa čak i izliječiti bolest.

Kuhanjem prema Ayurvedi nastoji se postići ravnoteža pet elemenata u prirodi - voda, vatra, zrak, zemlja i eter, a također i između šest glavnih okusa koje sam navela u postu Svi naši okusi.

A sada ću napisati kako na to gleda Ayurveda.

S obzirom da najviše volim ljuto i slano, počet ću od toga.

Slani okus koji se sastoji od elemenata vatre i vode. On smanjuje vata doshu, a povećava pitta i kapha doshu.

Koncentriranu sol nalazimo u morskoj i kamenoj soli, a razblaženu u mineralnim solima voća i povrća i u morskoj hrani.

Slani okus u umjerenim količinama je važan za zdrav apetit, probavu, izbacivanje toksina i ravnotežu elektrolita, ali ako se pretjera sa slanim uzrokovat će zadržavanje tekućine, naticanje, upale, bore i prerano starenje.

On je težak, uljast, vruć i povećava naš žar, uživanje u životu, a smanjuje napetost i strah.

Ipak, previše slanog u našim emocijama i umu nas vodi do pretjerane želje, hedonizma i ljutnje.

Izgleda da same neke vatrene okuse volim, pa nastavljam s ljutim okusom koji se sastoji od elemenata vatre i zraka. 

Ljuti okus povećava vata i pitta doshu, a smanjuje kapha doshu. 

Da, zato ja i jesam u vata - pitta dosha kombinaciji. Sve što volim jesti je jako spicy. Njam, njam ;

Spicy food obožavam.

Ljuti okus je suh, lagan, vruć i nalazi se uglavnom u začinima.

Ljuti okus potiče probavne enzime, ubrzava metabolizam, povećava apetit i pomaže izbacivanju nepotrebnih tvari kroz kožu.

Ako pretjeramo s ljutim osjetit ćemo žeđ, pečenje, bol. Moguća je i vrtoglavica, pa čak i, oprez dečki, impotencija.

S emocionalne i mentalne strane, ljuti okus stvara potrebu za stimulacijom, vodi u ekstrovertiranost, povećava ljutnju i iritaciju.

Oni koji znaju više kažu da se ljutim okusom tretiraju problemi s kapha doshom, kao što su kašalj, otežano disanje, pretilost, dijabetes, slaba cirkulacija.

Evo sada nešto bez elementa vatre. Nešto što moj sin voli, a to je slatko.

Slatki okus sastoji se od elemenata vode i zemlje.

Slatki okus povećava kapha došu, koja se kao i on sam sastoji od vode i zemlje, a smanjuje pitta i vata doshe. Slatko prevladava u dosta namirnica koje konzumiramo na dnevnoj bazi poput voća, povrća, žitarica, mliječnih proizvoda… Slatkog ima i u mastima, šećerima, ugljikohidratima i aminokiselinama.

Slatki okus je uljast, težak i hladan. On njeguje kožu, kosu, zglobove i stanice. Slatki okus obnavlja živce, potiče rast i život, ali previše slatkog može začepiti kanale, a njegova hladna priroda suzbija probavnu vatru.

Preporučujem da ne pretjerujete sa slatkim životom jer on dobro zvuči, ali dovodi do stanja kapha doshe kao što su otežano disanje, pretilost, loša probava, slaba cirkulacija, dijabetes.

Ako gledamo emocionalnu razinu opet nije dobro pretjerati jer zadovoljstvo donosi samo u umjerenim količinama. U suprotnom nam stižu lijenost, mlitavost, nezadovoljstvo i pohlepa.

I tu ću za sada stati, a kiselo, gorko i trpko ostaviti za slijedeći post.
Zašto?

Zato što moram pojesti nešto slatko ;)