Moćni okus

  .. bruschette

Bruschetta - talijansko jelo koje se danas, kao i sve ostalo talijansko, poslužuje diljem svijeta u najrazličitijim varijantama i prigodama.
Uz njih odlično idu komadići svježe rajčice koje treba posuti začinima, a nisu loši ni oni s raznim namazima; ribljim, sirnim, povrtnim.
Uglavnom, odlični su s gotovo svime što Vam padne na pamet.

Bruschette najčešće radim od integralnog francuza. Mogu se raditi i od običnog francuskog kruha, ali to mi je nekako dosadno. Osim što mi je zanimljivije, integralno je i zdravije.

Uglavnom, u obzir dolazi bilo kakvo pecivo ili bilo kakav kruh, a ako hoćemo da baš budu mali okruglasti tu su francuz, talijan ili čak lizika. Bruschette ispadnu najbolje ako pecivo nije upravo stiglo iz pekare.

Vrlo jednostavno se spremaju, a idealni su za goste koji stižu bez najave ili se najavljuju u zadnji čas.

Pogotovo ako ste raspoloženi takve goste nagraditi moćnim okusima bruschetta ;)

Ovaj recept za bruschette je osnova za mnoge druge vrste bruschettea koje onda možete  kombinirati s raznim namazima, uljima, umacima, pa voćem, povrćem...

Za ove bruschette, koje su same po sebi moćnog okusa, će nam trebati:

• integralni francuski kruh,
• maslinovo i/ili cbd ulje,
• češnjak,
• svježi bosiljak,
• sol,
• papar.

 Zagrijemo pećnicu na 180° - 200° . Francuz narežemo na šnite debele oko 1 cm, a zatim šnite poredamo na lim, pleh obložen papirom za pečenje. Pečemo ih desetak minuta.

Dok se šnitice peku pripremimo češnjak kojim ćemo prijeći preko kruha. Prepolovimo režanj češnjaka ili više njih i polovicama natrljamo šnitu po šnitu vrućeg, prepečenog francuza.

Posolimo, popaprimo i pospemo sitno nacjeckanim bosiljkom.

Ja često nasjeckam češnjak i komadiće utrljam u šnitice, ali to ovisi o tome u kom smjeru dan ide. Vi odlučite ;

Sada ih je samo još potrebno preliti s par kapi maslinovog ili nekog drugog dobrog ulja i naši brusketi su gotovi.

Ovako pripremljeni brusketi jako su ukusni, a mogu se doraditi dodavanjem raznih sastojaka.

Ti sastojci su uglavnom namirnice karakteristične za mediteransku kuhinju, pa je to vrlo često rajčica, pršut, povrće, razni sirevi ...
Osim integralnih peciva, ja jako volim i sa svime koristim kurkumu, tako da niti ovo ne prolazi bez tog zlata iz prirode.

Što još reći? Grickajte i uživajte ;)

Povijest ljekovite biljke

U medicinskim knjigama spominje se  konoplja tj. "Cannabis sativa" tijekom cijele naše povijesti. 

Ljekovitost konoplje opisivana je u raznim knjigama na kojima se temelji današnja medicina.

U "Pen Ts’ao Chingu", najstarijoj farmakopeji iz 2727. god. pne. po prvi put se spominju svojstva i ljekovitost konoplje za više od 100 različitih zdravstvenih problema. 

Kako navodi A.W. Zuardi, u knjizi „History of cannabis as a medicine“, kanabis je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka koje je čovjek koristio.

Spominje se i u Vedama /najstarijim hinduističkim svetim tekstovima na sanskritu/, 2000.-1000. god. pne kao „izvor sreće“, a koristila se tijekom vjerskih rituala (Bog Šiva je zaštitnik kanabisa). 

U istom periodu javlja se i u Ajurvedskoj medicini, sama ili u kombinaciji s drugim biljkama, za liječenje različitih oboljenja, poput anksioznosti, epilepsije, bronhitisa…

Na Ebersovom papirusu od 1500. god. p.n.e. kanabis se spominje za liječenje upalnih procesa, pa se to smatra najstarijim receptom za medicinsku upotrebu kanabisa.

Hua T’o, pokretač kineske kirurgije, 207. godine upotrebljavao je kanabis kao analgetik, a kanabis je bio i jedan od sastojaka u tzv. „vinu za anesteziju“, koje je pacijent konzumirao prije operacije.

Perzijski znanstvenik Ibn Sina u svom 'Kanonu medicine' iz 1025. spominje kanabis kao efektivan tretman za liječenje crijeva, edema, infekcija, glavobolja. Ova knjiga smatra se jednom od najvažnijih knjiga u povijesti medicine.

Arapski trgovci su iz Indije donijeli konoplju 1300. godine u Istočnu Afriku, odakle se dalje proširila po kontinentu. Upotrebljavana je za liječenje malarije, astme, epilepsije, groznice i dizenterije.

A 1500. Španjolci su je donijeli u Ameriku, gdje se prva upotrebljavala za izradu platna i konopaca, a u kasnijem periodu uvedena je upotreba i za medicinske svrhe.

Napoleon je 1798. donio kanabis iz Egipta u Francusku, gdje je korišten za liječenje tumora, kašlja i žutice. 

Irski doktor Vilijam O’Šonesi je 1843. objavio „The indian hepm, or Gunjah“, zaključivši da "indijska" konoplja nema negativne medicinske efekte. 

Kao rezultat tog rada, upotreba kanabisa u medicinskom kontekstu počela je značajno rasti.

    Zabranjen lijek, zatim zaboravljen brisanjem iz medicinskih udžbenika, ali i ipak ponovno "otkriven" :

1937. u SAD-u je usvojen 'Marijuana Tax Act' čime je zabranjena upotreba i prodaja kanabisa u SAD-u. Na nivou UN zabrana je nametnuta 1964. (SFRJ je potpisala Konvenciju 1964, a iz ljekarni su uskoro povučene cigarete marihuane za liječenja astme i upalnih i plućnih bolesti).

Izraelski kemičar dr. Rafael Mešulam, 1964. otkrio je molekularnu strukturu THC-a. Kanabis je 1970. stavljen na listu narkotika, pa su zabranjena daljnja istraživanja i označen je kao "nedopustiv" u medicinske svrhe.

Tek 1988. godine otkriveni su CB1 i CB2 kanabinoidni receptori, najzastupljeniji neuroreceptori u mozgu, ali ih ima i u ostalim organima u tijelu.

Znanost o Endokanabinoidnom sustavu, najvažnijem homeostatskom sustavu u tijelu i kanabinoidima se pokrenula. 

U periodu od 2000-2018. kanadska Vlada stvorila je pravni okvir (MMAR, MMPR, ACMPR) za upotrebu kanabisa u medicinske svrhe od licenciranih proizvođača.

Danas se i američki zakoni sve više priklanjaju upotrebi kanabisa i CBD-a u medicinske svrhe.

Agencija za hranu i lijekove je 2018. odobrila lijek koji sadrži CBD dobiven iz cvijeta kanabisa – Epidiolex, koji je namijenjen za liječenje epileptičnih napada 'Lenoks-Gastautova' i 'Dravetovog sindroma'. 

Legalizacija ovog lijeka smatra se važnim pomakom u medicini SAD-a, jer otvara put za daljnja istraživanja vezana za uporabu kanabisa u svrhu liječenja.

Paradoks je kako nasuprot federalnom zakonu, zakoni više od 35 država SAD-a dozvoljavaju medicinsku upotrebu cvjetova i ekstrakata bogatih THC-om, dok se već milioni ljudi uspješno liječe od različitih bolesti. Raskorak zvaničnih istraživanja koja ispituju tzv. federalni kanabis, niskog postotka kanabinoida, koji korisnici smatraju neupotrebljivim i onoga čime se duže od desetljeća pacijenti liječe u privatnim klinikama ili sami nabavljaju u legalnim kanabis ambulantama/klinikama i sami uzgajaju.

Lagani pomaci primjećuju se i u Europi, ali u usporedbi sa Amerikom, ili Izraelom, mi smo još u povojima. Ali, ipak, proizvodnja kanabisa više nije ograničena na industrijske svrhe, već se može proizvoditi i u medicinske, naravno uz dozvolu ministarstva zdravstva i agencije za lijekove i medicinske proizvode (ne i u Srbiji i BiH, a u CG je dozvoljen CBD).

Proces registracije gotovih proizvoda kompliciraniji je u praksi nego na papiru, dok su troškovi ispitivanja, registracije, pakiranja... nakon svih postojećih regulativa bezobrazno skupi.

Velika Medicina igra svoju igru maksimalnog usporavanja posljednjih nekoliko godina, postavljanjem novih i još novijih uvjeta, utjecajima i lobiranjima u agencijama za lijekove i hranu, što je velika i ozbiljna šteta jer najviše gube sami pacijenti i medicinska znanost, koja ograničavajući sama sebe, značajno kasni za praskom liječenja kako u Europi, tako i po cijelom svijetu.

Jaja od čokolade

Prije ne tako puno vremena šparoge su nam rekle da stiže proljeće i nismo se ni okrenuli kad ono Uskrs  i opet svuda oko nas jaja.

Jaja, jaja, jaja … bit će jaja i po ovom blogu  i po dućanima i po kioscima  i  to svakakvih.
U svim veličinama, bojama i s najrazličitijim punjenjima.

Ipak, palo mi je na pamet kako bih mogla i ovog Uskrsa napraviti jaja od čokolade. Možete i vi probati!

Otopimo čokoladu, a kalup premažemo uljem. 

Ovdje će čokolada biti c r n a  č o k o l a d a, ali može se upotrijebiti i bijela i mliječna s većim ili manjim postotkom kakaoa. Crna čokolada bi trebala odgovarati pristašama bilo koje prehrane, pa smo tako dobili vegetarijanska jaja, pa čak i veganska jaja. 

Najbolji kalupi za izradu čokoladnih jaja su silikonski kalupi.
Njih možemo naći u većim trgovačkim centrima.

OK, bacamo se na čokoladna jaja!

Otopimo čokoladu i uljevamo tako da napunimo trećinu kalupa i onda brzo, prije nego se čokolada stvrdne naginjemo kalup kako bi se ravnomjerno rasporedila unutar kalupa.

Zatim kalup stavimo na nekoliko sati u frižider kako bi se čokolada pošteno stvrdnula.

Kad je čokolada tvrda i spremna trebamo nježno pritiskati kalup sa svih strana da bi se čokolada odlijepila od površine kalupa.

Dobijemo polovice jajeta koje onda zalijepimo tako što rubove premažemo rastopljenom čokoladom.

Prije nego što jaja tako zalijepimo možemo ih napuniti karamelom, kokosom, bijelom čokoladom ili tamnom, karamelom ili bilo čime što mislimo da će čokoladno jaje podnijeti.

Naravno, možemo ih još i ukrasiti npr. topljenom bijelom čokoladom ako je jaje od tamne čokolade ili ih posuti lješnjacima, kokosom ...

Nadam se da ćete uživati! 

I vi i vaša djeca ;)

Kupus oblog ~ magnet

Prije nekog vremena nazvao me Knjaz i pitao ima li štogod novo, općenito ali i na blogu. Dopalo mu se moje Zlato moje zlatno. Naslov! A baš kad neko vrijeme i nije bilo ništa novo, Knjaz me oraspoložio /kao uvijek/ i razveselio /kao i obično/, pa pomislih staviti nešto što će svima pomoći. 

Pomoći svima ako oteknu. 

Eto, nije hrana, nije Recept za sretnu i zdravu godinu, ali je recept za otekline. Tj. protiv njih. Već sam Hvalila kiselo zelje, no kontekst je bio drugačiji. Sada ću opet.

Otekline na nogama mogu biti raznolike. Nastaju zbog zadržavanja tekućine ili bolesti, upale ozlijeđenog tkiva ili zglobova. Uzroci poput dugotrajnog sjedenja, stajanja relativno su bezopasni, no otečene noge mogu biti i znak ozbiljnih poremećaja, kao npr. krvni ugrušci ili bolesti srca.

Otečene noge koje su uzrokovane nakupljanjem tekućine u tkivu nogu zovu se periferni edem. Sustavi u tijelu koji pomažu održavanju odgovarajuće ravnoteže tekućine uključuju limfni sustav, krvožilni sustav i bubrege.

S obzirom da klasična medicina nije baš uspjela ponuditi ništa korisno za moju dijagnozu (onu pravu s tisuću lica) sve češće naginjem nekim prirodnim, alternativnim rješenjima, pa sam tako napravila i kod ove otečene noge. U alternativnoj medicine nudi se dosta rješenja za ovaj problem, ali ja sam odabrala nešto, nešto što mi miriši na prirodu, a još je i zeleno da zelenije ne može biti. To su peršin i kupus.

Sjećamo se naših baka koje nam govore kako je kupus zdrav, pa nam kuhaju grah sa zeljem ;) One su znale za ljekovitost kupusa i to ne samo kao hrane, već i kao obloga za vanjsku upotrebu. Vrijeme je da se toga prisjetimo i upotrijebimo to staro, mudro znanje.

Čak i oni koji ne vole jesti kupus ne moraju se odreći ljekovitih svojstava kupusa, jer oblozi od listova kupusa rade čuda. 

Kupus se upoređuje s magnetom za bolesti, jer naprosto izvlači bolesti iz organizma. 

Eto ~ kupus = magnet ❤

Pa evo, ako imamo problema s oteklinama tu je čaj od peršina i kupus. Samo treba staviti par listova kupusa na oteklo mjesto i muke s oteklinom su riješene.

Otekline na rukama i nogama, koje se nazivaju i edemi, rješavaju se omatanjem lista kupusa i pričvršćivanjem zavojem. S lista kupusa uklonimo sredinu i žile. Tada stavimo list u par slojeva na edem i lagano povežemo sve slojeve kako bi čvrsto stajali na mjestu. Oblog mijenjamo tri puta dnevno. Preporučuje se prespavati s listom kupusa na edemu.

Da bi kupus stajao na nogama ili rukama treba ga zamotati, ali grudi su puno praktičnije za kupus. Tako bol tijekom dojenja rješavamo stavljanjem kupusa na grudi. Nađemo list dobre veličine ;) i kupus izvlači bol. To pomaže i kod upale pluća. Kupus na grudi.

S kupusom na grudima nisam imala iskustva, ali kupus na nozi mi je pomogao i vratio moj predivan zglob u normalu. Ipak, to sam progooglala tek nakon povratka s mora, tako da sam na moru imala samo moju privatnu bovu. Tj. nogu koja podjeća na jednu.

Mogli bismo reći: što god da nas muči ~ list kupusa.

Kupus je odličan i za rane. On snažno izvlači gnoj iz rana i dezinficira ih. Zato se često koristi kod problematičnih rana koje teško zacjeljuju.

Kupus je vrlo djelotvoran, a jeftin lijek za mnoge tegobe.

Tako oblozi od kupusa pomažu kod:

• edema,
• opekotina, 
• ekcema,
• akni, 
• hemeroida.
• reume, 
• išijasa,
• migrene, 
• bubrežnih kolika,
• ozeblina,
• oteklina,
• čireva, prištića, osipa... 

Sto grama sirovog kupusa sadrži čak 42 mg vitamina C. Tu su i folna kiselina, vitamin A i minerali željezo, magnezij, kalcij, fosfor, natrij i kalij.

Postoji puno vrsta kupusa, no najpoznatije su bijeli kupus i onaj crveni. 

Najdjelotvorniji crveni kupus, koji je čak 7 puta ljekovitiji od bijelog. Boja crvenog kupusa govori nam o prisutnosti ljekovitih spojeva antocijanina.

Sirovi kupus pomaže kod depresije, nesanice, slabokrvnosti i anksioznosti. Kupus obiluje C vitaminom, pa to zvuči logično.

Kuhani kupus odličan je za proljetnu detoksikaciju i jedno od najboljih sredstava protiv tjeskobe, živčane napetosti, slabosti i slabe koncentracije.

Kupus je bogat antikancerogenim spojem sinigrinom, koji ima jedinstvena svojstva protiv raka prostate, crijeva i mjehura.

Kupus je izvrsno i protuupalno sredstvo koje pomaže kod upalnih bolesti poput reume i artritisa.

Eto, toliko za sada o kupusu, ali hvala mu jer moja noga opet ima svoj oblik, formu i čak nalakirane nokte ;)

Svakako hvala i Knjazu na poticaju! To je Knjaz, naš dragi efkač ;) 

Mislim kako nisam spomenula kako je i moje dijete rođeno 06. 05. :) 

Ili sam opet zaboravila :-P

Curry kozice

Curry umak je tradicionalno indijsko jelo, ali bez pomoći iz Britanije ne bi bilo baš ovako poznato i rašireno. 

Naime, kad je Kraljica u Indiju dovela 250 tisuća britanskih vojnika, njihova ljubav prema indijskoj hrani i začinima stvorila je curry kakav danas poznajemo.

Omiljeni žarko žuti umak, danas vrlo lako, možemo napraviti i sami. 

Curry umake jedemo uz piletinu, ribu... ili raznorazno povrće.

Za ovaj odličan, aromatičan Curry umak s ukusnim Kozicama trebamo sljedeće:

• 400 g kozica,
  
• 400 g tikvica,
• 200 g mrkve,
• 5 dcl kokosovog mlijeka,
• 2 manja luka,
• 3 režnja češnjaka,
• 2,3 žličice curryja,
• 1,2 žličice kurkume,
• 1 žlica naribanog đumbira,
• 1 žličica sjemenki gorušice,
• 1 chilli papričica,
• 1 dcl pelata,
• malo limunovog soka,
• papar, sol.

Luk i češnjak sitno nasjeckamo i propržimo na maslinovom ulju, srednje jakoj vatri. Kad luk dobije zlatnu boju dodamo curry, kurkumu, chilli papričice, naribani đumbir i gorušicu, dobro promiješamo i nastavimo pirjati, uz stalno miješanje, još cca 5 minuta.

Dok se začini pirjaju, mrkvu i tikvice narežemo na trakice.

U pirjane začine ubacimo kozice i narezanu mrkvu, pa nastavimo pirjati još 7,8 minuta. Dodamo  narezane tikvice i kokosovo mlijeko, te limunov sok i pelati, pa sve opet jako dobro promiješamo. To sve pirjamo još 10-tak minuta, nek` se sve fino prožme.

Uz Curry kozice fino ide i ova super riža ;

A sada uživamo u odličnim indijskim okusima.