Lijepe naše gljive

Gljive sadrže cijelo carstvo nutritivnih prednosti i kraljevstvo okusa.

Zbog visokog udjela bjelančevina zovemo ih šumskim mesom.

Uz kraljevstvo okusa imaju malen udio masnoća, pa spadaju u niskokalorične namirnice.

Obiluju mineralima kao što je mangan, kalij, fosfor, željezo i vitaminima A, B1, B2, C i D1.

Od mnoštva vrsta gljiva, ovdje ćemo neke i malo bolje upoznati.
Počinjem s, vjerojatno svima, najpoznatijima.

Šampinjoni

Klobučari izrazito pogodni za uzgoj su šampinjoni.

Često konzumiranje je odlično zbog bogatstva hranjivim tvarima. Sadrže sasvim malo kalorija - jedna šalica šampinjona = 31 kalorija. 

Minerali koje nam šampinjoni donose su cink, bakar, selen, fosfor i kalij, a od vitamina počastit će nas vitaminima B-skupine i folnom kiselinom.

Smatrali su ih hranom bogova, a u današnje vrijeme je otkriveno da sadrže fitonutrijente, polisaharide koji su zbog snažnog antioksidacijskog djelovanja odlični za naše zdravlje, uz to štite našu DNA i stanice od oštećenja.

Šampinjoni se mogu kiseliti, sušiti, pirjati, kuhati, dodavati salatama.

Od gljiva radimo različite umake, a veće komade možemo čak i puniti i peći na grill tavi.

Blagva ili rujnica*

Među jednu od najkvalitetnijih divljih vrsta gljiva spada blagva. Ona raste u kasno ljeto i rujnu jesen zbog čega ju zovu i rujnica*.

Šešir te gljive je narančastocrven, a ispod njega je vjenčić.

Dok je još mlada, blagva je obavijena bijelom ovojnicom, pa to sve skupa podsjeća na izlazak iz jajeta.

Ono što je važno kod ovih gljiva je branje s iskusnim gljivarima jer postoji opasnost da je zamijenimo s gljivom muharom koja je otrovna.

Blagvu možete peći na roštilju, pirjati s jajima, a prikladna je i za kiseljenje te sušenje.
Blaga je okusa i lako probavljiva.
U Hrvatskoj je branje ove gljive zabranjeno, pa je najbolje otići u susjedne zemlje uživati u specijalitetima napravljenim od nje.

Vrganji

Vrganj ima okrugli, smeđi mesnati klobuk i resice s unutarašnje strane kapice.

Kralj je divljih gljiva, pa raste i u bjelogoričnim i u crnogoričnim šumama.

On je jedna od sigurnijih divljih vrsta gljiva jer ga baš ne možemo zamijeniti s nekom otrovnom, ali opreza nikada previše.

Ako ga pripremimo kao varivo, pirjamo i radimo od njega rižoto ili jelo s jajima, može nam pružiti pravi gastronomski užitak.

Mlade vrganje možemo kiseliti u kombinaciji s ostalim jestivim uzgojenim ili divljim gljivama.

Ako su vrlo mladi i zdravi možemo ih pripremiti i sirove.

Možemo ih i sušiti za ona doba godine kada ih nema.

Gljiva s panja ili shiitake

Shi na japanskom znači drvo, take gljiva pa su tako shitake gljive koje rastu na panju drveta.

One ljekovitije i cjenjenije su s debljim klobukom i zovu se donko, a one s tanjim klobukom koshin. 

U Japanu ih smatraju eliksirom života, a uzgajaju od davnina. Sušenjem na suncu dobiva se njihova najveća ljekovitost.

Kažu da ova vrsta gljiva snižava kolesterol i krvni tlak. Također i da spriječava rast tumora. Zbog takvih odlika od njih se rade razni dodaci prehrani. 

Zovu je eliksir života, pa su se valjda zato ljudi sjetili napraviti shiitake u kapsulama, tableticama … kako to farmaceuti vole.

Shiitake gljive, ako su svježe, možemo kuhati i pirjati, raditi rižota, umake i variva, a sušene shiitake prije korištenja trebamo namakati oko pola sata.

Čaj od shiitake gljiva će nam smanjiti stres i napetost.

Vegani, vegetarijanci, ali i svi koji to nisu,  uživaju u lijepim našim gljivama, tom  odličnom šumskom mesu.

Dobar tek!

Lavlja griva - kognitivna gljiva

Lavlja gljiva, gljiva neobičnog izgleda koja raste na neobičnom mjestu. Njeno prirodno okruženje je najčešće odumrlo drveće kao što je bukva ili hrast u kasno ljeto i jesen. U Europi je rijetka, ali se uzgaja u laboratorijima, strogo kontroliranim uvjetima koji odgovaraju njenom prirodnom okruženju. Prirodno raste u Sjevernoj Americi, Kini i Japanu. Lavlja gljiva /lat. Hericium Erinaceus/ ima brojna ljekovita svojstva.

Lavlja griva posebno mi je zanimljiva jer osim zanimljivog izgleda, ona ima i zanimljive moći; ona je hrana za neurone. 

Ona je upala među najcjenjenije jestive gljive, ali i u medicinskoj je znanosti njezin ugled jednako velik kao i u kulinarstvu.

Ta medicinska gljiva se naziva i prirodnom hranom za neurone jer ima sposobnost obnavljanja živčanog sustava. U Japanu je nazivaju "gljiva 21. stoljeća", jer je ovo stoljeće posvećeno mozgu. 

Sve gljive sadrže aktivne tvari odgovorne za liječenje živaca i poboljšavanje moždanih funkcija, a pogotovo Lavlja griva. 

Kineski i američki znanstvenici su iz lavlje gljive izdvojili dva aktivna sastojka – erinacin i hericenon, koji potiču proizvodnju faktora neuronskog rasta /NGF/. 

Faktor neuronskog rasta - bjelančevina koja igra važnu ulogu u zdravlju i dugovječnosti nekoliko vrsta živčanih stanica u perifernom, ali i središnjem živčanom sustavu. Aktivne tvari iz lavlje gljive djeluju na mozak jer zbog njihove niske molekularne težine lako prelaze iz krvotoka u mozak.

Aktivne tvari i/ili sastojci lavlje grive su:

- beta-D glukan, derivati cyathana /diterpenoidi/, ergosterol /provitamin D2/, erinacini Q i R, ksilan, glikoksilan, mano glikoksilan, galaktoksilo glukan, hetero beta glukan.

Te aktivne tvari liječe kognitivne poremećaje. 

Lavlja griva je odlična za mijelinizaciju.

Aktivne tvari iz lavlje gljive, osim što obnavljaju neurone, ponovno izgrađuju zaštitnu mijelinsku ovojnicu živčanih vlakana.

Tako se poboljšava neuronska provodljivost za signale koji su ključni za komunikaciju živčanih stanica.
Uz to Lavlja griva prebacuje imunološku reakciju tijela na anti-upalni režim. To mi zvuči odlično jer temperaturu imam otkad i dijagnozu.
Neki liječnici kao što je dr. Paul Stamets, stručnjak za medicinske gljive, lavlju gljivu preporučuju kao terapiju za demenciju, multiplu sklerozu, mišićnu distrofiju i Alzheimerovu bolest. 

Jako puno istraživanja o neurokognitivnim učincima lavlje gljive potvrđuje kako hericenoni i erinacini potiču obnavljanje živčanih stanica. 

Učinak lavlje gljive na mozak ne ograničava se na kognitivne, već djeluje i na afektivne funkcije. Lavlja griva ima još pozitivnih djelovanja koja uključuju sniženje šećera u krvi, zdravu probavu, regulaciju kolesterola i održavanje zdrave i mladenačke kože.

Zahvaljujući beta glukan polisaharidima, lavlja gljiva blagotvorno djeluje i na probavni sustav.

A to je za nas odlično jer se pitamo Što ako   ;

Ti polisaharidi su poznati po tome što pospješuju funkciju želučane sluznice, važan dio probavnog sustava. Dijabetičari  isto osjećaju pozitivne učinke lavlje grive. Ona snižava nivo glukoze, spriječava polidipsiju i obuzdava snažnu žeđ karakterističnu za šećernu bolest.

Još jedan sastojak ove gljive pomaže pri liječenju čireva i karcinoma želuca i jednjaka. 

Utvrdilo se povoljno djelovanje lavlje gljive i na kožu.

Polisaharidi iz ove gljive snažno potiču i proizvodnju antioksidirajućih enzima, čime ova gljiva postaje dio našeg oružja protiv starenja.

Tegobe, problemi, bolesti kod kojih pomaže lavlja gljiva su:

Alzheimerova bolest, multipla skleroza, depresija, demencija, opsesivno-kompulzivni poremećaj, shizofrenija, autizam, anoreksija, bulimija, mišićna distrofija, želučani čirevi, gastritis..

I ne zaboraviti sve gljive odlične su za naš mozak. Volimo Lijepe naše gljive ;

Čudesne gljive

Gjive su raznovrstan, neobičan i nedovoljno proučen svijet.
One ne obavljaju osnovnu funkciju biljaka - fotosintezu, ne kreću se i ne razmnožavaju poput npr. životinja ili ljudi, one predstavljaju poseban oblik života na zemlji.

Gljive sadrže mnoge biološki aktivne tvari vrijedne za naše tijelo, poput beta glukana, a sadrže i nutrijente kao što je krom, magnezij, željezo i vitamini skupine B. Bogate su i vitaminom D, nutrijentom koji je, prema najnovijim istraživanjima, ustvari hormon i igra važnu ulogu u radu imuniteta i zaštiti od karcinoma.

Kada gljive promatra čovjek, onda Lijepe naše gljive jesu:

• neuvjetno jestiva /upotrebljive u prijesnom stanju/,
• uvjetno jestiva /upotrebljive samo ako su termički obrađene/,
• nejestiva /zbog konzistencije ili okusa/,
• uvjetno otrovna /ako se jedu uz alkohol/,
• bezuvjetno otrovna i 
• ljekovita.

Ljudi vole brati i sakupljati gljive. To je tihi, mirni lov. Danas je, uz pojačanu dinamiku života u gradskom okruženju, sve više ljudi spremno baviti se takvim tihim, mirnim lovom.

Karl Line, švedski prirodnjak je jednom rekao da je priroda najčudesnija u malom. Baš to čudesno i malo neki ljudi otkrivaju u traganju za gljivama.

Evo, pojava nekih gljiva se poklapa sa cvjetanjem voćki, pupanjem lišća, cvjetanjem maka, opadanjem lišća, sazrijevanjem plodova...

Vrijeme pojave pojednih vrsta gljiva je u direktnoj vezi s pomjenama temperature.

Tijelo gljive se prestaje razvijati pri naglom porastu temperature, pa čak brzo i uvene. Sada je baš vrijeme obilnih kiša, a za takvog vremena je broj i količina raznih vrsta gljiva velika, ali njihov život se skraćuje, jer brzo propadaju i gnjile.

Listopadne šume su npr. plodonosnije u proljeće, dok su u jesen plodonosnije četinarske šume.

Sad je jesen, pa bi nas zanimale jesenske vrste gljiva. Tu spadaju sve gljive koje rastu od kraja kolovoza do početka prosinca. Međutim, ta je granica uvjetna jer se neke od gljiva iz ovog kalendarskog razdoblja javljaju u dva ciklusa; proljetnom i jesenskom ili zimskom i jesenskom.

Jesenska sezona gljiva počinje onda kad prestanu ljetnje vrućine, kada dani postanu kraći i počnu razdoblja kiša i obilne rose. Kiša i rosa uz povoljnu temperaturu zemljišta blagotvorno djeluju na rast gljiva. Zato nije čudo da je jesen  bolja i izdašnija gljivama od ljeta i proljeća. U jesen su gljive čak i zdravije, jer razno razni insekti završavaju sa svojim misijama. 

Znači, sad idemo u četinarske šume po prekrasne, zdrave gljive.

Vrste gljiva koje bismo mogli naći su: medenjača, djedovi,  kuštravka, grmača, martinčica, maslenka, ovčarka, stoglavka, modrikača, maglenka, prosenjak, mrka truba, a tu su naravno i sunčanice, bukovače, vrganji i  rujnice.

Sve nabrojane vrste gljiva rastu u istom vremenskom intervalu. To je otprilike sada, pa... idemo li u šumu ;? Naberemo si puno gljiva, pa do idućeg ljeta uz gljive smršavimo jer gljive su odlične za mršavljenje. Njam, naše šumsko meso ;)

Spomenula sam i ljekovite gljive. Znanost je dokazala kako više od 500 nižih i viših vrsta gljiva ima jako ljekovita svojstva. Najpoznatija je svakako mikroskopska gljiva Penicillium od koje smo dobili antibiotik penicilin koji nas spašava od upala i raznih drugih bolesti.

No, penicilin se ne može jesti za ručak, osim...

Osim ako za ručak ne jedemo nešto s dosta Domaćeg češnjaka.
Svi znamo da je češnjak najjači prirodni antibiotik.

No, za ručak možemo imati npr. shiitake, ako se odlučimo za "povrće na kineski način".  

Shiitake je izuzetno ljekovita i ukusna gljiva koja se uglavnom koristi u farmaciji, a oni koji žele znati više o shiitake gljivama mogu baciti oko na gljivoštivo u Maloj gljivarskoj kuharici.