Uštipci od tikvica

Kad sam se već dotakla Turske u Taman Turska, evo nam i koji recept iz te zemlje. Meni dosta nepoznate. Ali...nikad ne reci nikad ;

Iz ovogodišnjeg menija tursko-egejske regije ovdje je recept za jedno zdravo i ukusno jelo koje je jednostavno pripremiti.
Recepti za uštipke pojavljuju se još od Osmanskog perioda. 

U suvremenoj turskoj kuhinji, učtipci se često rade s tikvicama.

Ili od tikvica. 

Izvađeno meso tikvice u kombinaciji s još nekoliko sastojaka i svi ti sastojci pretvaraju se u odlične uštipke. 

Iako su prženi, uštipci od tikvica su izuzetno lagani i svježeg okusa.

Ta svježina nam dolazi od obilja mladog luka, peršina i kopra, a ponekad i mente koja se dodaje u tijesto. Ovim sastojcima se obično dodaje i zgnječeni bijeli sir. 

Odnedavno je postalo prilično popularno to jelo peči i u rerni.

Sastojci za cca 6 porcija:

- 3 tikvice, sitno narendane,

- 5,6 glavica mladog luka ili 1 sitno nasjeckan srednji luk,
- ½ vezice peršina, sitno nasjeckanog,

- ½ vezice kopra, sitno nasjeckanog,
- 3 jaja,

- 60 g višenamjenskog brašna,

- 1 žličica soli,
- ½ žličice crnog papra (ili po osobnom ukusu),

 i 250 ml maslinovog ulja za prženje.

Sada dobro izmiješamo tikvice, mladi luk, peršin, kopar, jaja, brašno, sol i papar  kako bismo dobili finu smjesu. 

Na zagrijanom ulju pržimo dijelove tijesta veličine žlice. Pečemo ga obje strane, do zlatno-smeđe boje.
Kad je naša smjesa pržena, prebacimo je na tanjur obložen papirnom salvetom kako bi se upio višak ulja.
Pa, poslužimo uz jogurt s bijelim lukom. 

Ili po želji, naravno ;

Taman Turska

Položaj neke zemlje na kugli zemaljskoj, ne utječe samo na klimu te zemlje, već itekako utječe i na njezinu tradicionalnu kuhinju.

 

Tradicionalna turska kuhinja, poznata kao nasljednica kuhinje Otomanskog carstva, ima tragove bliskoistočne i balkanske kuhinje. 

 

Tu su također i neke podvrste, uključujući autohtone okuse u različitim regijama kao što su jugoistočna kuhinja, crnomorska kuhinja i kuhinja središnje Anatolije.

Tradicionalna turska kuhinja ima raznoliku i široku paletu okusa. Pa, tako tamo imamo: juhe, jela od mesa, peciva, jela od povrća, jela na maslinovom ulju, deserte sa šerbetom, deserte s mliekom... I pregršt  svega  i  svačega. A sve djeluje totalno ukusno.
Zbog plodnog poljoprivrednog tla i klimatskih uvjeta, anatolske zemlje su bogate žitaricama, mahunarkama, ali i maslinovim uljem te plodovima mora. Okus tradicionalnih turskih jela napravljenih od svježih i zdravih namirnica proizvedenih u ovoj odličnoj zemlji ostat će na našem nepcu, ali i umu ;
U raznim regijama Turske ističe se različita hrana. 

Npr. u jugoistočnom dijelu zemlje vole se začinjena mesna jela i juhe, dok se u egejskoj regiji vole laganija jela na maslinovom ulju, povrće i plodovi mora. Slično tome, kod nas bi bila npr. dalmatinska kuhinja ;
U regiji središnje Anatolije mahunarke i žitarice najpoželjniji su sastojci jela. Postavljanje banketnih stolova za okupljanja na blagdane, proslave, sahrane, Ramadan, vjenčanja i razne posebne prigode postala je tradicija koja se širi u Turskoj već dugi niz godina.
Zato kultura hrane ima značajno mjesto u Turskoj.
Neki domaći okusi su uvršteni i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Tu je prisutna i ulična hrana ili tzv. street food za koju kažu kako bismo je svakako trebali probati, ukoliko putujemo Turskom.
Tradicionalna turska kuhinja smatra se jednom od najbogatijih kuhinja na svijetu što se tiče okusa i raznolikosti. Iako postoje različita jela u raznim regijama, ovdje su bar, ili možda ipak samo, neka od njih.
Turska kuhinja je poznata po mesnim jelima, ali zbog plodnog turskog tla prisutan je i veliki udio povrća te, zbog toga, turski restorani nude prilično prikladne i ukusne mogućnosti za sve kulture/načine/navike prehrane.
Znači, bez obzira na kulturu mesa, tamo postojih pregršt hrane i za sve vegane/vegetarijance. A naravno, i za sve ostale koji žele probati tradicionalnu tursku hranu s mesom, tamo se nude razna ukusna, sočna i močna jela s mesom.
Jedno od najpoznatijih jela od povrća tipičnih za tursku kuhinju je Mücver, odlična opcija za ljubitelje bundeve. 

Mücver je opcija vegetarijanske hrane, ali i ukusna tradicionalna turska hrana.

Oblog od kupusa je još jedna tradicionalna turska povrtna namirnica koju možemo naći samo u turskoj kuhinji, a radi se stavljanjem riže u kupus. 

Preporučuje se probati ovo zdravo i jedinstveno jelo prije nekih, eventualnih predrasuda;!

 

Patlidžan je osnovno povrće koje se često koristi u turskoj kuhinji, a bio je jedan od neizostavnih sastojaka hrane Osmanskog carstva.
Eto, ipak ima u Turskoj nešto i za ljubitelje povrća. To je znači još jedna tradicionalna turska hrana, napravljena od patlidžana i obojana drugim povrćem kao što je mrkva ili rajčica.
A ovdje je još nekoliko primjera tradicionalnije turske hrane napravljene od mesa. 

Od mesa, koje se često najviše voli i konzumira, te su navedena neka nezamjenjiva jela za turski narod.

Prvi od ovih primjera je Iskender ćevap.

Turska kuhinja je već i premašila sama svoje granice, godinama pripremajući veliki izbor jela od mesa. U turskoj kuhinji meso se priprema na najrazličitije načine.
Iskender ćevap je jedno od jela koja se pripremaju na roštilju. Meso Iskender ćevapa i način na koji se servira razlikuje se od mesa bilo kojeg döner ćevapa jer se meso od kojeg se pravi Iskender ćevap dobija od ovnova hranjenih Uludag* timijanom. Janjetina, umak od rajčice, pita kruh, maslac i jogurt njegovi su osnovni sastojci.
Legenda kaže da su kebab izmislili turski vojnici koji su komadiće ulovljenih životinja zaboli na mač i potom ih pekli na otvorenoj vatri. Iz Turske, kebab se se proširio po Bliskom istoku, a zatim i po cijelom svijetu.
Najpoznatije vrste kebaba su Döner kebab (serviran u piti s različitim vrstama mesa), Šiš kebab (komadići mesa naredani na ražnjiću s povrćem) i Adana kebab* (kao pljeskavica).
Iako se za pripremu tradicionalnog kebaba upotrebljava janjetina, danas se često koristi i junetina, govedina, pa čak i piletina.
Naime, u Turskoj postoji više od 100 vrsta kebaba!
S obzirom da u Turskoj postoji mnoštvo, obilje, bezbroj, hrpa, gomila, čitav niz i cijela lepeza sastojaka, informacija, linkova i svega i svačega... malko ću stati s pisanjem.

- ovdje su još pojašnjenja/prijevodi za neke riječi*

* Uludag - središte zimskog turizma u Turskoj
* döner - rotiranje/vrtnja
* Adana - grad u Turskoj

Uz pregršt turcizama u hrvatskoj, tu je Taman Turska ;

Beta batat

Slatki krumpir, baš kao i obični krumpir, potječe iz Južne/Srednje Amerike.
No, ne, nisu srodni.

Obični krumpir se ubraja u rod pomoćnica, dok slatki krumpir spada u rod slakovki.

Ali svejedno, obje ove vrste krumpira postale su nezamjenjiv dio svjetskih jelovnika.

Slatki krumpir, kojeg možda bolje znamo pod nazivom batat, u brojnim se svjetskim kulturama i jelovnicima smatra osnovnom namirnicom. 

Radi se o duguljastom plodu, koji ima smećkastu ili možda bijelo žućkastu boju kore i predivnu narančastu unutrašnjost koja sadrži škrob. 

Slatki krumpir, dugačak oko 30 cm i težak do 1 kg, okrugla je ili cilindrična oblika, a ponekad oblika koji se sužava u šiljast vrh prema kraju.

To je biljka iz uzgoja slatkasta okusa. Voćno meso slatkog krumpira brašnaste je konzistencije i postupno se omekšava tijekom postupka kuhanja. Kada se skuha, slatki krumpir izravno je usporediv s krumpirom. 

Slatki krumpir ubraja se u obitelj biljki slakovki te je biljka iz uzgoja, a godišnje se uzgaja i ubire gotovo 100 milijuna tona slatkog krumpira. Ovisno o vrsti pripreme, slatki krumpir ima slatkast, intenzivan ili ponekad blago trpki okus. Batat se tijekom 16. st. probio iz Amerike sve do Europe. Međutim, budući da je biljci za dozrijevanje potrebna suptropska ili tropska klima, na europskom tlu uzgaja se prvenstveno u Portugalu, Španjolskoj ili Italiji. Glavna država uzgoja slatkog krumpira je Kina.

Sezona slatkog krumpira prvenstveno traje tijekom jesenskih mjeseci,  od  rujna  pa  sve  do studenog. U tom razdoblju se ubire, pakira ili prerađuje u razne prehrambene proizvode. Slatki krumpir je dostupan je tijekom cijele godine.
Slatki krumpir se u brojnim državama smatra osnovnom namirnicom, pa se upotrebljava za proizvodnju pirea i raznih drugih jela.
Možemo ga pržiti, kuhati ili upotrebljavati kao prilog salatama. Hladno, suho i tamno mjesto ispunjava sve potrebne uvjete za dugoročno čuvanje slatkog krumpira. Ako su temperature previsoke, počet će klijati.
Slatki krumpir smatra se bogatim izvorom vitamina E, koji suzbijaju slobodne radikale. Beta karoten je spoj koji daje prepoznatljivi narančasti pigment, a on je zapravo provitamin tj. spoj koji se prerađuje u vitamin te na njega otpada najveći dio udjela vitamina A u batatu. Veliku važnost ima i mineral kalij koji se u većim količinama nalazi u batatu i predstavlja elektrolit kojim se reguliraju mnogi procesi u ljudskom tijelu. 

Učinci batata na zdravlje su višestruki.

Batat pomaže u regeneraciji sluznice i kože.

 β-Carotene ili Beta karoten i  njegov nusprodukt melanin prirodni pigment crne tj. tamnosmeđe boje u batatu posebno djeluju na očuvanje zdravlja kože, daju joj prirodnu boju i štite od UV zračenja. Beta karoten ima vrlo snažne učinke i na vid tj. zdravlje očiju.

Osim toga, u slatkom krumpiru kriju se brojne mineralne tvari, koje ga čine iznimno zdravom namirnicom.
Nutritivne vrijednosti:
- kcal: 117 kcal
- ugljikohidrati: 24,08 g
- bjelančevine: 1,63 g
- masti: 0,6 g

Od vitamina u batatu imamo: vitamin A, vitamin B1, vitamin B2, vitamin B6, vitamin C i  vitamin E.

Mineralne tvari u batatu su: kalcij, željezo, kalij, magnezij,  natrij.

Batat u svojoj osnovi sadrži 76 % vode. 

Njegova se svojstva i vrijednosti, kao i kod svake druge namirnice, mijenjaju tijekom termičke obrade, ali u ovom slučaju postoji jedna zanimljiva promjena. Naime, sirovi batat ima povećani udio škroba koji tijekom kuhanja ili pečenja prelazi u maltozu tj. sladni šećer, pa se takvom obradom povećava sama slatkoća namirnice. Kod pitanja slatkoće obrađenog batata opet nije zanemarivo da on sadrži manji dio glukoze, fruktoze i saharoze. 

Od ostalih nutritivnih vrijednosti treba istaknuti vitamin A kojim je batat posebno bogat. Batat na 100 g sadrži čak 4 puta više vitamina A od preporučene dnevne doze, a ima ga čak 1700 puta više nego u običnom krumpiru. 

Beta karoten je spoj koji daje prepoznatljivi narančasti pigment, a on je zapravo provitamin tj. spoj koji se može preraditi u vitamin i na njega otpada najveći dio udjela vitamina A u batatu.
Veliku važnost ima i mineral kalij koji se u većim količinama nalazi u batatu i predstavlja elektrolit kojim se reguliraju mnogi procesi u ljudskom tijelu.

Učinci batata na zdravlje su razni i višestruki. Batat pomaže u regeneraciji sluznice i kože. Beta karoten i njegov nusprodukt melanin (prirodni pigment crne tj. tamnosmeđe boje) u batatu posebno djeluju na očuvanje zdravlja kože, daju joj prirodnu boju i štite od UV zračenja. Beta karoten ima vrlo snažne učinke na vid i zdravlje očiju. 

Batat na 100 grama sadrži samo 86 kalorija i jedna je od najboljih namirnica kada su u pitanju mršavljenje i održavanje tjelesne težine. On je često dio mnogih dijetalnih jelovnika, a posebno je pogodan za dijabetičare zbog niskog glikemijskog indeksa koji iznosi samo 17. Glikemijskim indeksom utvrđuje se koliko neka namirnica povisuje razinu glukoze u krvi, pa je u tom segmentu batat = idealna prehrana. 

Vitamin A i C u batatu snažno djeluju na zdravlje imunološkog sustava, dok njegovo bogatstvo vlaknima pruža izvrsnu prevenciju rizika od raka debelog crijeva. 

Povećana vrijednost kalija pozitivno utječe na ukupni rad ljudskog organizma, a pogotovo na regulaciju funkcija mišićnog i živčanog sustava. Kalijem se isto tako regulira i snižava krvni tlak. Batat sadrži i fitosterole koji su vrlo važne kemikalije za smanjivanje razine kolesterola u krvi.

Važno je napomenuti kako je batat potrebno čuvati na temperaturi između 13 i 16 °C kako bi očuvao nutritivna svojstva i kako bi se spriječilo njegovo kvarenje. 

Iz tih razloga, batat se ne bi smio stavljati i/ili čuvati u hladnjaku.

Batat s nešto dužim vremenom čuvanja može dozreti i postaje slađi jer se škrob mijenja u šećer. Kao namirnica se može kuhati, pržiti ili peći, pa se često koristi u kombinacijama ili kao prilog ribi, mesu, te razno raznom povrću. 

Sretna hrana i Sretna Nova godina

Da li je izbor hrane koji će biti na novogodišnjem stolu slučajan?

Rekla bih da nije jer razne kulture imaju različita mišljenja o tome koja hrana donosi sreću. 

Nova 2025. godina je pred vratima, pa je pravo vrijeme za stavljanje tradicionalne novogodišnje hrane na stol. Skoro svaka zemlja ima bar jednu vrstu hrane koja se jede, ili baš za Novu, ili u njenim prvim danima. Za tu hranu se vjeruje da donosi sreću, uspjeh ili bogatstvo.

Razno, razna hrana se smatra “sretnom”. 

Običaji su različiti od kulture do kulture, ali postoje i sličnosti nevezano na zemljopisni položaj. 

Kao sretna hrana ili sretne namirnice često se doživljavaju: zeleno povrće, grožđe, mahunarke, riba, svinjetina i kolači.

* Zeleno povrće kao što su lisnati kelj, kupus i blitva za Novu godinu se jede zbog toga što njihovo zeleno lišće podsjeća na presavijeni novac, pa je tako simbol za financijsku naklonost sudbine.

Tako Nijemci jedu kiseli kupus, Danci kelj, a u Južnoj Americi se jede lisnati kelj.

* Onda bobu po bobu, stiže grožđe. Nova godina u Španjolskoj počinje s dvanaest bobica grožđa prije ponoći. Počinje se 12 sati prije Nove pa se za svaki sat koji prođe pojede jedna bobica, a zadnje zrno se pojede točno u ponoć. Svaka bobica predstavlja jedan mjesec, pa tako ako peta bude malo kisela, svibanj može biti isto “kiseo”.

* Zatim riba, npr. bakalar je od srednjeg vijeka poznata blagdanska hrana. Sušeni bakalar je dugo prije modernog transporta i smrzavanja mogao je stići u svaki dio svijeta, pa se za Božić tradicionalno jede, kako kod nas, tako na mnogim mjestima. Haringa se npr. tradicionalno konzumira u ponoć u  Njemačkoj i Poljskoj, a u Njemačkoj se često kuha i šaran.

U Švedskoj se, naravno, sa švedskog stola ili smörgåsborda jedu razne riblje poslastice kao npr. salata od plodova mora ili razni oblici lososa, jegulja i haringa. 

* Tu su i mahunarke koje, uključujući grašak, grah i leću, također simboliziraju novac. Sitna zrna mahunarki nakon kuhanja sliče kovanici i jedu se s očekivanjem bolje financijske budućnosti.

U Italiji se često poslije ponoći jede cotechino con lenticchie ili kobasice sa zelenom lećom.

To jelo isto kao svinjetina ima svoju sretnu simboliku. U Brazilu je prvi obrok u novoj godini leća s rižom ili juha od leće dok Njemci kombiniraju svinjsko meso i mahunarke, najčešće je to leća ili juha od graška s kobasicom.

U Japanu se, tijekom prva tri dana nove godine, jede skupina simboličnih jela koja uključuju slatki crni grah kuro-mame. Na jugu SAD-a tradicija je jesti crni grah, a jelo od njega zove se hoppin' john.

Svinjetina se isto često jede oko Nove godine jer postoji vjerovanje da svinja predstavlja napredak. Pečeni odojak često je jede kod nas u Hrvatskoj, a često se poslužuje i na Kubi i u Mađarskoj, Španjolskoj, Portugalu i Austriji. 

Austrijanci stol dekoriraju minijaturnom, slatkom svinjicom od marcipana. Eto tako nešto je slučaj i kod mene, od marcipana ili glinamola, bilo kako preslatke su ;) 

Ako ste radili one moje muffine u minjonima i ukrašavali njima stolove, sigurno vam je ostao koji minjon u koji sada možete staviti malu svinjicu od marcipana koja će vam u Novoj donijeti napredak i sreću.

Šveđani vole kuhane svinjske noge, Nijemci kobasice i pečenu svinjetinu, a Amerikanci i Talijani imaju tradiciju obroka obogaćenih mastima, jer masti predstavljaju prosperitet, bogatstvo i napredak.

Kolači i slastice su sastavni dio novogodišnjih blagdana po cijelom svijetu. 

Čest je kolač u obliku prstena ili kruga, pa tako u Mađarskoj i Poljskoj jedu uštipke, a u Italiji imaju svoj chiacchiere. U Nizozemskoj imaju ollie bollen što je kolač od dizanog tijesta, punjen  grožđicama, jabukom i suhim voćem.

U nekim kulturama je običaj sakriti nakit ili novčić u kolač, pa to onda nalazitelju donosi sreću u novoj godini.

U Grčkoj se kolač sa skrivenim novčićem zove vasilopita i reže se u ponoć ili dan nakon Nove godine. Prvi komad je za sv Vasilija, a ostatak se podijeli među gostima. Norveška i Švedska isto imaju slične rituale, jedino što se kod kojih sakrije cijeli badem u puding od riže, pa je onome tko nađe badem zagarantirana velika sreća u novoj godini.

U Meksiku imaju rosca de Reyes, a to je kolač u obliku prstena ukrašen kandiranim voćem s iznenađenjem koje je unutra.  

Osim  “sretne” hrane, postoji i “nesretna” hrana, hrana koju za Novu godinu trebamo izbjegavati.

Možda ste čuli za jastog teoriju tj. lobster theory u seriji Prijatelji, ali jastog u ovom slučaju nije dobra ni sretna hrana jer se kreće unatrag, a to vjerojatno nitko ne želi sebi u Novoj godini. 

Piletina je isto loš izbor jer kokoš ruje u rikverc, a to predstavlja kajanje i žaljenje. Postoji još jedna teorija koja tvrdi da se perad izbjegava kako sreća ne bi odletjela.

Evo, sada znamo što bismo trebali jesti, a što izbjegavati, ali ne smijemo zaboraviti da je u Hrvatskoj važno hranu na stol staviti prije ponoći.

Nadam se da ćemo se svi najesti "sretne hrane" i biti sretni i siti jer sad ovdje na Sretnim Receptima imate sretnu hranu za sretnu Novu ;)

Neka nam sretna hrana pomogne ispunjavanju naših očekivanja od Nove 2025. godine.

Raznoliki božićni keksi

Prosinac, jedan od najljepših mjeseci u godini, za mnoge je mjesec proslava, susreta s obitelji i prijateljima, te mjesec sređivanja računa, donošenja novih odluka ili usavršavanja onih starih.
No, svi znamo, posinac je i mjesec prepun raznih, slatkih, predivnih božićnih slastica, kolača i recepata raznih.

Ovdje imamo predivne božićne kekse prepune izvrsnih, zdravih okusa badema, cimeta, vanilije…
Raznoliki, ali bogati zdravljem i kao takvi, savršeni baš za vrijeme blagdana.

Za ove Raznolike božićne kekse trebamo:

• 1 šalica badema – mljevenih,
• 1 šalica kokos brašna,
• ¾ šalice kokos ulja,
• ½ šalice šećera kokosovog cvijeta,
• 2 žlice javor sirupa,
• 1 chia “jaje”,
• 1 žličica vanilin ekstrakta,
• 1 žličica cimeta,
• 1 žličica naribane kore naranče/limuna. 

 - 1 šalica = 250 ml

Prvo napravimo chia "jaje” - pomiješamo 1 žlicu mljevenih chia sjemenki s 3 žlice vode. Jednostavno. Ostavimo sa strane jer će se, dok pripremamo ostatak, napraviti želatinsta smjesa kakva nam treba. 

U veću posudu stavimo mljevene bademe, kokos šećer, kokos brašno, cimet, malo himlajske soli i sve zajedno dobro promiješamo. Dodamo chia “jaje”, javorov sirup, rastopljeno kokosovo ulje, ekstrakt vanilije i naribanu koru naranče.

Pomiješamo sve sastojke ručno ili blenderom. Miješamo ih sve dok se dobro ne povežu i dok ne dobijemo tijesto. Pećnicu ugrijemo na 175°C, a pleh obložimo papirom za pečenje.

Između dvije prozirne folije izvaljmo tijesto, ne pretanko. Taman toliko kako keks ne bi bili ni previše debeli, ali ni pretanki. Debljina keksa bi trebala biti oko 0,5 cm. 

Kalupima napravimo zvijezde ili neki drugi oblik koji nam je po želji, pa ih lagano prebacimo na pleh za pečenje. 

Pečemo 8-10 min i izvadimo čim počnu dobivati boju, Nikako ih prepeći. Dok se polako hlade, pospemo ih brezinim šećerom.

Keksi su gotovi, vrijeme je za uživanje; dobar tek!