Grijanje namirnicama i napicima

Sada kada znamo malo više toga o vinu, pogotovo mulled ili kuhanom vinu, a Božić je sve bliže, vrijeme je za jedan jako dobar recept za fino kuhano vino.

Vani je hladno, a zima sve bliže, pa ću vam dati jedan odličan recept koji grije, što zbog začina u njemu, što zbog kuhanog vina od kojeg se sprema ovo kuhano crno vino s odličnim začinima; 

Za kuhano crno vino s odličnim začinima trebamo:

• 0,75 l crnog vina,
  
• korijen đumbira,
• lovorov list,
• 1 naranča,
• korica 1 teškog žutog limuna,
• 1 zvjezdasti anis,
• 2, 3 klinčića,
• muškatni orašćić (prstohvat),
• 2 žlice likera od naranče,
• bijeli papar,
• 6 žlica meda,
• 1/2 bourbon vanilije

Priprema se tako da u lonac stavimo iscjeđeni sok naranče preko kojeg naribamo koricu jednog limuna. U to dodamo med i podlijemo vinom toliko da sve potopimo. Kuhamo lagano i kratko, samo dok se tekućina ne reducira u sirup. Kad dobijemo sirup ulijemo ostatak vina.

Đumbir ogulimo i naribamo ga, pa uz njega u vino ubacimo i ostale začine.

Probamo koliko je slatko i po potrebi dodamo još meda. To zavisi o strukturi vina i kiselinama. Kad vino proključa ugasimo vatru i dodamo liker. Promiješamo, stavimo prstohvat naribanog papra i ostavimo desetak minuta nek` odstoji.

Kad odstoji, tekućinu procijedimo.

Uživamo u našem finom kuhanom vinu, samo pazimo da ne postanemo mulled kao vino ;

Kuhano ili mulled vino

Eliksir oplemenjen raznim začinima i koricom citrusa je zapravo kuhano tj. mulled vino. Eto i ta tajna je otkrivena ;)

To je crno vino kojem se, osim korice citrusa, dodaju i začini poput cimeta, klinčića, muškatnog oraščića... 

Ja volim dodati chili papričicu. Naribam ju malo ;

Kažu da je tradicija uživanja u kuhanom vinu do nas stigla prilagodbom recepta iz Austrije gdje se kuhano vino zove Glühwein.

Običaj pripreme ovog napitka možemo naći već u staroj Grčkoj, u 8. stoljeću, a spominju se i u Rimskom Carstvu.
Prvi pravi recepti su nam stigli iz srednjeg vijeka, 14. stoljeća. 

U ta davna vremena se takav napitak, po Hipokratu, zvao Ypocras. 

Smatralo se da taj napitak liječi i grije tijelo, što je ustvari bila istina jer je prokuhano vino bilo zdravije od vode iz bunara. 

U viktorijanskoj Engleskoj se kuhano vino, tj. inačica pod imenom Negus, često služilo djeci na rođendanskim proslavama, a u Poljskoj se npr. na sličan način priprema kuhano pivo.

Pojam “kuhano vino” često podrazumijeva crno vino, ali u našim krajevima popularno je i kuhano bijelo vino.

Za kuhano vino najbolja su svježa, suha vina poput frankovke, što je crno vino ili graševine, što je bijelo vino. Neki vole koristiti i malvaziju. Pojednostavljeni recept bi se mogao svesti na grijanje vina ispod točke ključanja, zatim dodavanje šećera koji se rastapa, a onda stavljanje začina: klinčić se ne preskače, a može se dodati i malo muškatnog oraščića. Kad se kuha crno vino, spektar začinskih nota puno je širi, pa se dodaje i zvjezdasti anis, naribani đumbir, naranča i topao, trpak i ljutkast cimet. Može se dodati i sušena korica limuna, naranče ili mandarine. Šećer se, naravno, može zamijeniti zdravijom varijantom, pa  ga možemo zasladiti medom ili stevijom.

U 14. stoljeću ta mješavina toplog vina i začina je dobila englesko ime mulled wine. Ime nastalo od riječi muddle što znači zbrkan, a vjerojatno se odnosi na stanje u glavi koje imamo nakon pretjerane konzumacije istog.

Ne znam kako vama, ali meni kuhano vino oduvijek miriše na Božić, zimu, snijeg i skijanje. Kad je Charles Dickens kuhano vino, nazvao “Smoking Bishop” i opisivao ga u svom djelu „Božićna priča“  ovaj napitak je postao neizostavni dio mnogih blagdanskih kulinarskih tradicija. 

Božić nam stiže, a ja ne mogu izdržati i ne podsjetiti vas da ga je piti odlično i za Valentinovo koje slijedi.

A vi? Je li kuhano vino dio vaše kulinarske tradicije?

Nadam se da je, samo ne dozvolite si da vam to vino postane mulled. 
Ili si baš dozvolite, bar za Božić ;)

Crni recepti

Petak trinaesti obično nazivamo crni petak. Crni petak je prošao, ali ja imam potrebu takav dan, ovdje na Sretnim receptima, obilježiti crnim receptima :/

Tako uz crni petak ovdje imamo crnu tjesteninu, crno vino i umak od crnog vina. 

Crno nije svuda oko nas, ali tko želi za crni petak jesti crnu tjesteninu i uz to piti crno vino, na portalu Fini recepti naletjela sam na video o tome kako napraviti crnu tjesteninu.

Tu imamo i prof. Veljka Barbieria, poznatog hrvatskog književnika i gastronomskog stručnjaka  u emisiji Jelovnici izgubljenog vremena.
Crni kruh, crni čaj, crna kava i crni papar uvijek su tu negdje oko nas, zar ne?

Martinje i vino

Dan Sv. Martina uvijek je bio veoma važan dan svakom vinogradaru i vinaru, ali i svakom ljubitelju vina, jer se baš na taj dan, 11. studenog  mošt službeno pretvara u vino. Danas se Martinje slavi kao narodni običaj uz piće, jelo i pjesmu prema “Križevačkim štatutima” iz 1696. godine. Običaj „Martinja“ i „krštenja vina“ još uvijek se njeguje u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske i u Slavoniji, a u Istri i Dalmacij nema tradiciju.

Za Martinje se po narodnom običaju jede pečena guska s mlincima, a to se zalijeva dobrim vinom. Blagdan „krštenja vina“ tj. pretvaranje mošta u mlado vino se obilježava se upravo 11. studenog jer je tada 397. g. pokopan Sveti Martin iz Toursa, zaštitnik vinograda i vinara. 

Ako se pitamo zašto se mošt krsti baš na imendan Sv. Martina i zašto se tom prilikom najčešće jede guska, jedna legenda ima odgovor. Legenda kaže da je u 4. stoljeću živio jedan čovjek po imenu Martin. Bio je starorimski legionar i veliki ljubitelj vina. Nakon što je završio svoje školovanje u Francuskoj školi svetog Hilarijusa trebao je postati kršćanski biskup, međutim Martin to nije želio postati. Na sam dan imenovanja biskupom Martin je napravio baš sve kako bi izbjegao imenovanje. Između ostalog, sakrio se u guščak, ali guske ko guske odale su ga svojim glasanjem, pa je tako na kraju Martin ipak postao crkveni dostojanstvenik. No, Martina to nije spriječilo da nastavi propagirati dobru vinsku kapljicu! Po legendi baš je Sv. Martin uveo ceremoniju „krštenja vina“, tzv. "Martinje" koje je do tog vremena bilo zabranjeno kao poganska svečanost.

S obzirom da svi volimo vino, neki crno vino, drugi bijelo vino, pa evo, uz sve i svašta što sam već ovdje pisala o vinu, našla sam još neke simpatične vinske činjenice:

• Stručnjaci kažu da se karakteristike vina ne mogu prepoznati dok je ono mlado nego svoj karakter dobiva s vremenom.
• Znanstvenici kažu da je ljubav prema vinu zapisana u genima.
• Crno vino zube štiti od karijesa jer usporava razmnožavanje bakterija. Znanstvenici su otkrili da stariji ljudi, koji su kroz život umjereno ispijali crno vino, imaju zdravije zube.
• U vinu se nalaze mnogi minerali i vitamini našem organizmu važni. Tako u vinu imamo vitamine C, B1, B2, B6, B12 i minerale kao što su željezo, kalcij, kalij, magnezij.., a više o zdravlju iz vina pročitajte u postu Zdravlje u stotinu boba.
• Vino mesu daje aromu i omekšava ga, pa ga zato kuhari koriste kao marinadu.
• Crno vino ide uz crveno meso i divljač, a bijelo vino ide uz morske plodove i piletinu.
• Suha bijela ili rose vina idu uz jaja i tjesteninu, a lagana bijela vina idu uz povrće.
• Vrsta grožđa od kojih se proizvodi većina svjetskih vina ima ustvari samo 12. 12 najpoznatijih vrsta grožđa - 6 crnih i 6 bijelih.
• Francuzi jedu masnu hranu, puno puše, a ipak manje obolijevaju od bolesti krvožilnih sustava. Zato što redovito piju vino. Spominjala sam već taj francuski paradoks ;)
• Francuska i Italija najveći su proizvođači vina na svijetu. Svaka proizvodi preko 50 milijuna hektolitara godišnje.
• Talijan prosječno popije 50 litara vina godišnje, a Hrvat samo oko 28.
• Za kuhano vino se od davnina smatralo da liječi i grije tijelo, a rekla bih i dušu.
• U Velikoj Britaniji, u Viktorijansko doba, kuhano vino se često posluživalo djeci prilikom rođendana i sličnih proslava.

Eto toliko o vinu, a ako hoćete recepte za jela od crnog vina imate ih ovdje. I ovdje ... ;)

I naravno, svim Martinima i Martinama sretan imendan želim.