Tradicionalna turska kuhinja ima raznoliku i široku paletu okusa. Pa, tako tamo imamo: juhe, jela od mesa, peciva, jela od povrća, jela na maslinovom ulju, deserte sa šerbetom i deserte s mlijekom.
Zbog plodnog poljoprivrednog tla i klimatskih uvjeta, anadolske zemlje su bogate žitaricama, mahunarkama, ali i maslinovim uljem te plodovima mora. Okus tradicionalnih turskih jela napravljenih od svježih i zdravih namirnica proizvedenih u ovoj odličnoj zemlji ostat će na našem nepcu, ali i umu ;
U raznim regijama Turske ističe se različita hrana.
U regiji središnje Anatolije mahunarke i žitarice najpoželjniji su sastojci jela. Postavljanje banketnih stolova za okupljanja na blagdane, proslave, sahrane, Ramadan, vjenčanja i razne posebne prigode postala je tradicija koja se širi u Turskoj već dugi niz godina.
Zato kultura hrane ima značajno mjesto u Turskoj.
Neki domaći okusi su uvršteni i na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Tu je prisutna i ulična hrana ili tzv. street food za koju kažu kako bismo je svakako trebali probati, ukoliko putujemo Turskom.
Tradicionalna turska kuhinja smatra se jednom od najbogatijih kuhinja na svijetu što se tiče okusa i raznolikosti. Iako postoje različita jela u raznim regijama, ovdje su bar neka od njih.
Turska kuhinja je poznata po mesnim jelima, ali zbog plodnog turskog tla prisutan je i veliki udio povrća te, zbog toga, turski restorani nude prilično prikladne i ukusne mogućnosti za sve kulture/načine/navike prehrane.
Znači, bez obzira na kulturu mesa, tamo postojih pregršt hrane i za sve vegane/vegetarijance. A naravno, i za sve ostale koji žele probati tradicionalnu tursku hranu s mesom, tamo se nude razna ukusna, sočna i močna jela s mesom.
Jedno od najpoznatijih jela od povrća tipičnih za tursku kuhinju je Mücver, odlična opcija za

Eto, ipak ima u Turskoj nešto i za ljubitelje povrća. To je znači još jedna tradicionalna turska hrana, napravljena od patlidžana i obojana drugim povrćem kao što je mrkva ili rajčica.
A ovdje je još nekoliko primjera tradicionalnije turske hrane napravljene od mesa.
Iskender ćevap je jedno od jela koja se pripremaju na roštilju. Meso Iskender ćevapa i način na koji se servira razlikuje se od mesa bilo kojeg döner ćevapa jer se meso od kojeg se pravi Iskender ćevap dobija od ovnova hranjenih Uludag* timijanom. Janjetina, umak od rajčice, pita kruh, maslac i jogurt njegovi su osnovni sastojci.
Legenda kaže da su kebab izmislili turski vojnici koji su komadiće ulovljenih životinja zaboli na mač i potom ih pekli na otvorenoj vatri. Iz Turske, kebab se se proširio po Bliskom istoku, a zatim i po cijelom svijetu.
Najpoznatije vrste kebaba su Döner kebab (serviran u piti s različitim vrstama mesa), Šiš kebab (komadići mesa naredani na ražnjiću s povrćem) i Adana kebab* (kao pljeskavica).
Iako se za pripremu tradicionalnog kebaba upotrebljava janjetina, danas se često koristi i junetina, govedina, pa čak i piletina.
Naime, u Turskoj postoji više od 100 vrsta kebaba!
S obzirom da u Turskoj postoji mnoštvo, obilje, bezbroj, hrpa, gomila, čitav niz ili cijela lepeza sastojaka, informacija, linkova i svega i svačega... malko ću stati s pisanjem.
* döner - rotiranje/vrtnja
* Adana - grad u Turskoj