Moćni okus

  .. bruschette

Bruschetta - talijansko jelo koje se danas, kao i sve ostalo talijansko, poslužuje diljem svijeta u najrazličitijim varijantama i prigodama.
Uz njih odlično idu komadići svježe rajčice koje treba posuti začinima, a nisu loši ni oni s raznim namazima; ribljim, sirnim, povrtnim.
Uglavnom, odlični su s gotovo svime što Vam padne na pamet.

Bruschette najčešće radim od integralnog francuza. Mogu se raditi i od običnog francuskog kruha, ali to mi je nekako dosadno. Osim što mi je zanimljivije, integralno je i zdravije.

Uglavnom, u obzir dolazi bilo kakvo pecivo ili bilo kakav kruh, a ako hoćemo da baš budu mali okruglasti tu su francuz, talijan ili čak lizika. Bruschette ispadnu najbolje ako pecivo nije upravo stiglo iz pekare.

Vrlo jednostavno se spremaju, a idealni su za goste koji stižu bez najave ili se najavljuju u zadnji čas.

Pogotovo ako ste raspoloženi takve goste nagraditi moćnim okusima bruschetta ;)

Ovaj recept za bruschette je osnova za mnoge druge vrste bruschettea koje onda možete  kombinirati s raznim namazima, uljima, umacima, pa voćem, povrćem...

Za ove bruschette, koje su same po sebi moćnog okusa, će nam trebati:

• integralni francuski kruh,
• maslinovo i/ili cbd ulje,
• češnjak,
• svježi bosiljak,
• sol,
• papar.

 Zagrijemo pećnicu na 180° - 200° . Francuz narežemo na šnite debele oko 1 cm, a zatim šnite poredamo na lim, pleh obložen papirom za pečenje. Pečemo ih desetak minuta.

Dok se šnitice peku pripremimo češnjak kojim ćemo prijeći preko kruha. Prepolovimo režanj češnjaka ili više njih i polovicama natrljamo šnitu po šnitu vrućeg, prepečenog francuza.

Posolimo, popaprimo i pospemo sitno nacjeckanim bosiljkom.

Ja često nasjeckam češnjak i komadiće utrljam u šnitice, ali to ovisi o tome u kom smjeru dan ide. Vi odlučite ;

Sada ih je samo još potrebno preliti s par kapi maslinovog ili nekog drugog dobrog ulja i naši brusketi su gotovi.

Ovako pripremljeni brusketi jako su ukusni, a mogu se doraditi dodavanjem raznih sastojaka.

Ti sastojci su uglavnom namirnice karakteristične za mediteransku kuhinju, pa je to vrlo često rajčica, pršut, povrće, razni sirevi ...
Osim integralnih peciva, ja jako volim i sa svime koristim kurkumu, tako da niti ovo ne prolazi bez tog zlata iz prirode.

Što još reći? Grickajte i uživajte ;)

Moćniji, zdraviji crni češnjak

Češnjak već godinama upotrebljavamo što u kulinarstvu, što u medicini. 

Popularan kao začin u cijelom svijetu. Znamo već da je Češnjak, ali domaći jedna od najboljih i najzdravijih namirnica.

Ali evo, nedavno se češnjak opet uspio iskamuflirati i postati novost na tržištu. 

Promijenio je boju, ali i okus. Ista namirnica druge boje. 

Sad je to crni češnjak. Ili crni bijeli luk ;)

Crni češnjak možemo naći kao svježeg za pripremu jela, pa imamo recepte sa crnim češnjakom ili u obliku dodataka prehrani. 

Sad već znamo da je češnjak izvor određenih sumpornih spojeva odgovornih za okus, jedinstvenu aromu i odlično djelovanje na naše zdravlje.

Crni češnjak ili aged garlic nastaje stajanjem svježeg češnjaka u posebnim uvjetima dulje vrijeme - najviše 20 mjeseci. Tijekom tog vremena sastojci intenzivnog mirisa u češnjaku se mijenjaju uslijed raznih kemijskih i enzimskih prirodnih, kemijskih reakcija, pa gube svoj miris, no ne gube i na kvaliteti. 

Nešto kao i onaj Nježan i blag pečeni češnjak s nedavnog posta.

Važan sastojak crnog češnjaka je s-alil cistein /SAC/. Istraživanja kažu kako SAC može stopirati, onemogućiti oksidativna oštećenja u organizmu koja povezujemo sa starenjem i razno raznim bolestima. Definitivno je prepun jakih antioksidativnih spojeva. 

Crni češnjak djeluje kao idealan antioksidans za kojeg se pokazalo da je snažan, ali i manje toksičan u usporedbi s nekim drugim nama poznatim antioksidansima.

Naprosto je odličan jer nastaje fermentacijom svježeg češnjaka, pa u odnosu na njega crni češnjak nema nikakav poseban miris kod konzumacije, niti se dešava isparavanje iz kože i stvarno ga se može potpuno nesmetano jesti. On ne smeta niskotlakašima već stabilizira krvni tlak, ne pada teško na želudac…
Dobivanje crnog češnjaka je potpuno prirodno, bez aditiva, procesom fermentacije, konzervansa ili bilo kojeg drugoga sastojka. Postupak fermentacije omogućava veći stupanj antioksidansa koji daje crni češnjak, veći broj antioksidansa nego što ima bijeli češnjak.

Koristimo ga i u kulinarstvu naravno, svojom kvalitetom je brzo osvojio vrhunske kuhare i gastronome širom svijeta. Arome su mu slojevite, a okus crnog češnjaka podsjeća na soja sos i balzamički ocat, no bez intenzivne slanoće soja sosa ili kiselosti octa. On ima note crne karamele, čokolade, malo gorko, malo slatko, Malko gorčine, malko slatkoće .

Crni češnjak možemo koristiti u svim jelima u kojima koristimo svježi češnjak i s obzirom da mu je okus blaži, čak malo slatkasti, lista jela u kojima se crni češnjak koristi još je duža. Znači dodajemo ga u sva povrtna, riblja i mesna jela, te ga zbog njegove karamelaste arome možemo koristiti čak i pri pravljenju kolača.

Nježan i blag pečeni češnjak

Ne mogu, ne smijem i neću staviti sa strane brojne zdravstvene prednosti koje nudi češnjak. Možda vi možete, ali morate priznati da je (i) njegov okus stvarno jedinstven.
Češnjak je namirnica bez koje je svaka kuhinja nezamisliva, no ipak ima ljudi koji malo teže podnose njegove intenzivne arome.

Nedavno sam otkrila da i za intenzivne arome postoji rješenje. To je pečeni češnjak koji je nježan i blag.

Tako dobivamo delikatesu blagog, slatkastog i orašastog okusa, bez prejake arome i mirisa.

Nudi nam bezbroj kulinarskih mogućnosti, a pripremanje istog vrlo je jednostavo.

Za pripremu nam je, osim domaćeg češnjaka, potrebno samo maslinovo ulje i začini po želji. Često je dovoljna samo papar / sol kombinacija.
Za ovaj Nježan i blag pečeni češnjak trebamo odabrati svježe i čvrste glavice češnjaka, koje ne klijaju po mogućnosti.
Maknemo što više vanjske kore češnjaka, ali neka svaki režanj ostane u glavici.
Zatim nožem odrežemo cca pola centimetra s vrha glavice i stavimo ju na alu-foliju.
Sada glavicu/e češnjaka polijemo s maslinovim uljem, po želji posolimo, poparimo i dodamo nama drage začine, poput ružmarina ili majčine dušice.
A ja koja volim ljuto u češnjak koji više nije ljut dodam Čili ;)

Zatim glavice češnjaka zamotamo u alu-foliju tako da nam u paketiće ne ulazi zrak, posložimo ih na lim za pečenje i stavimo u prethodno zagrijanu pećnicu na 200°C.
Glavice češnjaka pečemo najmanje 20 minuta. Tada bi trebale postati mekane, a ako nisu nastavljamo s pečenjem dok ne omekšaju i postanu zlatno smeđe. Kad se ispeku pustimo ih malo kako bi se glavice ohladile, bar 10-tak minuta.

I eto ga, dobili smo savršeni češnjak za nazmazati ga na tostirani baguette, toast ili nešto treće.
Možemo ga dodavati u salatu ili bilo koje jelo u kojem ne želimo okus sirovog češnjaka.
Dodamo ga u Krem juhu ili od njega napravimo jednu i eto nam Zdrave zime :)

Ako pri pripremanju češnjaka nismo štedjeli na maslinovom ulju sada ćemo ovo fino aromatizirano maslinovo ulje koje je ostalo preliti u staklene flašice i koristiti u nekoj drugoj klopi.

Dobar tek i uživajte!

Garam varivo

Ovo je jednostavan recept za pripremu aromatičnog i toplog variva. Variva koje bi bilo prikladnije pripremati zimi ili u jesen, ali vrijeme ovih dana još uvijek je prikladno za hranu koja grije.

Uskrs je iza nas i proljeće stiže, ali nije loše zagrijati se finim Garam varivom;

Za ovo "Garam varivo" nam treba:

• 4, 5 manjih tikvica,
• 1, 2 mrkve,
• 4 , 5 krumpira,
• 1 glavica crvenog luka,
• 2 režnja češnjaka,
• sezamovo ulje,
• garam masala,
• lovorov list,
• limunov sok,
• peršin i
• sol.

  - postupak -

Operemo krumpir i skuhamo ga u posebnom loncu. Kada bude kuhan, ali ne prekuhan, skinemo mu koru i narežemo ga na polovice ili četvrtine. U svakom slučaju krompir ne smije biti usitnjen već komadi trebaju biti krupniji.

Na ulju popržimo sitno nasjeckanu glavicu luka. Kada luk omekša dodamo mu češnjak i mrkvu koju smo tanko narezali.

Kada i mrkva omekša, ali samo do pola omekša, dodamo garam masalu i tikvice narezane na deblje kolutiće i promiješamo. Dodamo lovorov list i pirjamo na laganoj vati dok povrće skroz ne omekša.

Ako zatreba, dok pirjamo, dodamo vode.

Zatim, tako pirjanom povrću, dodamo skuhani i narezani krumpir i limunov sok, posolimo, pa začinimo i ukrasimo  listovima peršina.

Promiješamo i poslužimo.

Inače, garam masala je smjesa začina veoma raširena u indijskoj kuhinji. 

Riječ garam znači vruće, ali ona ne označava ljutinu začina već intenzitet. Znači baš je za zagrijavanje.

Masala znači smjesa.

Guaram masala se najčešće radi od sjemenki kumina, kardamona, korijandera, crnog papra, cimeta, klinčića i muškantnog oraščića. 

Quinoa

Quinoa je namirnica bez glutena, namjenjena onima koji boluju od celijakije, ali naravno, i za sve ostale koji izbjegavaju gluten. Također, obiluje željezom i proteinima, pa je odlična za vegetarijance i vegane.

Jednostavno, quinoa je skroz multitasking ;

Quinoa (kvinoja) je lako probavljiva, pa može biti idealna za večeru.

Ovo je recept za pripremanje quinoe s bademima i brokulom:

Od sastojaka nam trebaju:

• 150 g quinoe,
• 200 g cvjetova brokule,
• 30 g blanširanih badema,
• 2 režnja češnjaka,
• 1 glavica luka,
• maslinovo ulje,
• par listića peršina,
• 4 dcl vode,
• sol i papar

Postupak: 

Quinou operemo pod mlazom hladne vode.

Nasjeckamo peršin i češnjak.

Luk narežemo i pirjamo ga na maslinovom ulju dok ne omekša i postane staklast, pa dodamo nasjeckani peršin i češnjak. Nastavimo pirjati sve dok češnjak ne dobije malo boje.

Sada dodamo quionou i propirjamo još malo.

Dodamo malo vode, papar i sol, pa smanjimo vatru.

Nastavimo lagano kuhati zalijevajući vodom dok quinoa ne omekša.

Cvjetove brokule ubacimo pred kraj kuhanja i skuhamo do kraja.

Bademe narežemo na listiće i prije posluživanja pospamo po jelu.

Ovaj recept jedite za večeru ili ručak, odaberite sami jer, meni, je svejedno ;)

Losos i pistachio

Losos s pistachiem

O lososu više neću pisati jer sam već dosta nahvalila tamne ribe s omegom 3 u sebi, ali o pistachiu malo ipak hoću. Barem ono osnovno;

Pistachi je prepun antioksidanata.

Sadrži karoten, vitamin E i polifenole, a ima i puno tokoferola /u 100 g  ga ima 23 g/ koji štite vitamin E, ali i hrane kožu.

Pistachi je bogat izvor vitamina B kompleksa: tiamina, folata, riboflavina, niacina, vitamina B6 i pantoteinske kiseline, a od minerala sadrži cink, kalcij, magnezij, mangan, željezo i selen.

Za ovaj recept potrebno nam je:

• ½ kg fileta lososa,
• 10 krumpira,
• 2 žlice ekstra djevičanskog maslinovog ulja,

a za pesto:

• 50  g pistachia,
• 125 ml ekstra djevičanskog maslinovog ulja,
• 1 režanj češnjaka,
• 1 šalica mente,
• 20 g naribanog parmezana.

Pripremamo:

Pistachio, narezani češnjak, listove mente i parmezan usitnimo u blenderu.

Dodamo maslinovo ulje, sol i papar.

U slanoj vodi skuhamo krumpir.

Losos prelijemo s malo ulja, pa ga začinimo (sol, papar).

Pečemo ga na vrućem ulju sa svake strane 2, 3 minute.

Kuhane krumpire isto prelijemo s malo maslinovog ulja, a zatim ih stavimo na zagrijanu tavu i povremeno okrećemo. Pečemo ih oko 2 minute.

Kada je sve pečeno, losos i krumpir stavimo na tanjur i prelijemo umakom od pistachia.

Poslužimo i uživamo ;)

Dip od patlidžana

Recept za dip od patlidžana:

Sastojci:

• 3 patlidžana srednje veličine,
• maslinovo ulje,
• morska sol (krupna),
• 2 režnja češnjaka,
• 2 žličice crvene paprike u prahu,
• 1/2 žličice kumina u prahu,
• “na vrh” žličice cimeta,
• 60 ml vode,
• 2, 3 žlice limunovog soka i
• 1 žlica narezanog peršina

Priprema dipa:

Patlidžane operemo i salvetom osušimo. Ljuštilom za povrće ili nožem ih djelimično ogulimo. 

Ako ih ostavimo skroz neoguljene teško ćemo ih vilicom pretvoriti u jednoličnu smjesu.

Narežemo ih po dužini na šnite debele oko 1 cm.

Malo ih posolimo  i ostavimo oko pola sata da se ocijede. S vremena na vrijeme ih protresemo da bi se voda iz patlidžana lakše ocijedila.

Pećnicu zagrijemo na 190°C.

Listove patlidžana poslažemo u dva pleha koja obložimo papirom za pečenje i s obje strane ih premažemo maslinovim uljem.

Patlidžane pečemo oko 25 minuta s time da ih na pola pečenja okrenemo.

Za to vrijeme nareckamo 2 režnja češnjaka i ubacimo u veću posudu. Tamo dodamo vodu i ostale začine: kumin, papriku i cimet, a zatim i zapečene patlidžane. To sve zajedno zdrobimo i spojimo vilicom dok ne dobijemo jednoličnu masu.

U dubljoj tavi ili loncu zagrijemo nekoliko žlica maslinovog ulja i dodamo začinjenu smjesu od patlidžana. To kuhamo na laganoj vatri 15 do 20 minuta dok tekućina ne ispari. Tada dodamo sok od limuna i još minutu pirjamo.

Kad skinemo s vatre umiješamo narezani peršin i provjerimo da li treba još posloliti ili po ukusu začiniti.

Ovako dobiven dip sos od patlidžana možemo poslužiti kao namaz za zapečene tortilje, toast, krekere ili bruskete.

Ovaj je dip najbolji na sobnoj temperaturi ili sasvim malo zagrijan, a u frižideru se može čuvati do pet dana.

Jako ukusno i prilično jednostavno ;

Češnjak, ali domaći

Čini mi se kako kuhinja koja nije upoznala češnjak skoro i ne postoji.

Porijeklom je iz centralne Azije, a iz Azije je zatim prenijet širom svijeta.

Cijenjen kao sveta biljka bio je u starom Egiptu i za njega se znalo već prije 3.000 do 4.000 godina.  

Ovdje, u Hrvatskoj, češnjak se sadi i uzgaja u svakom dijelu zemlje. 

Njegova ljekovitost poznata je oduvijek. Svi su ga cijenili, počevši od starih Egipćana preko Grka, Hebreja i Rimljana, pa do danas kada ljudi svih zemalja svijeta znaju za njega.

Češnjak, lat. allium sativum tj. njegov glavni sastojak allicin je odlično sredstvo protiv amebne dizenterije, tifusa i mnogih drugih infektivnih i bakterijskih bolesti, snižava kolesterol i lipide u krvi, jako dobro djeluje na visoki krvni tlak i arteriosklerozu, neutralizira otrove u organizmu i ubija bakterije u debelom crijevu.

Uz sve navedeno, češnjak ima i antiparazitska, antioksidacijska i antigljivična svojstva.

Istražuje se kako djeluje na stanice tumora tj. raka, točnije da li se tumor može češnjakom reducirati i povući se.

Recept za stari kineski homeopatski lijek, vrlo poznat u svijetu, pronađen je 1971. godine u ruševinama tibetanskog samostana gdje ga je pronašla UNESCO ekspedicija.

Preveden je s glinenih tablica na sve važnije jezike svijeta, te je tako stigao bliže medicini prošlog stoljeća.

Kažu da se radi o receptu zapisanom oko 2.000 do 3.000 godina prije Krista.

A recept za tinkturu glasi:

Operemo 350 grama češnjaka i zgnječimo ga u mužaru. Tučak mora biti od drveta ili gline.

Dobivenu masu stavimo u 3 dcl 90 % alkohola, a posudu dobro zatvorimo.

Dobivena smjesa na prohladnom mjestu treba odstajati 10 dana. Nakon toga smjesu procijedimo kroz krpu, a  ostatak dobro iscijedimo.

Dva, tri dana kasnije započnemo s terapijom, uzimajući kapi tinkture češnjaka s 1/2 dcl mlijeka sobne temperature, na slijedeći način:

Dani	Doručak	Ručak	Večera
1.	1 kap	2 kapi	3 kapi
2.	4 kapi	5 kapi	6 kapi
3.	7 kapi	8 kapi	9 kapi
4.	10 kapi	11 kapi	12 kapi
5.	13 kapi	14 kapi	15 kapi
6.	15 kapi	14 kapi	13 kapi
7.	12 kapi	11 kapi	10 kapi
8.	9 kapi	8 kapi	7 kapi
9.	6 kapi	5 kapi	4 kapi
10.	3 kapi	2 kapi	1 kap
11.	25 kapi	25 kapi	25 kapi

Nakon 11-tog dana nastavite s uzimanjem tinkture - tri puta dnevno po 25 kapi dok se ne potroši cijela količina. 

Samo, napomenula bih, pazite kada ga kupujete, domaći češnjak i onaj iz Kine u prekrasnim bijelim mrežicama nisu niti slični jedan drugome. 

Taj kineski je možda ljepši, pravilniji i bjelji, ali domaći je ukusniji i puno, puno zdraviji.