utorak, 25. srpnja 2017.

Proteini, toksini ~ drugi mozak


Uz ovu svoju dgn, neprekidno razmišljam o vrstama liječenja. Googlam do bola, što mi ni prije dgn nije bilo strano ili teško (prvi blog mi se zvao WebNaWebu s postom Google ... ahhh). 
Umrežena sam otkad mreže postoje. 
No, sad razmišljam i googlam o zdravoj prehrani. I uz sve to guglanje sine mi kako je tajna u prehrani i zdravoj hrani! Možda. Evo čak je i Hipokrat rekao "lijek neka bude tvoja hrana, a hrana neka bude tvoj lijek".  
E sad, što znači “zdrava hrana”???  Zabila sam se u češnjak, ali domaći i kurkumu, u to  Zlato moje zlatno  i ne mičem od nje. Odlična je, odlična mi je za vraćanje pamćenja koje se bilo malo pogubilo, ali trebam još nešto.
Pa čitam, čitam, čitam... Čitam “China study”, knjigu o Moći prehrane koja govori i više nego što želimo znati. No, možda meni baš takve do bola istinite stvari ustvari trebaju (moraju) pomoći. Multiple google translate prevodi kao višekratnik, višestruk, sadržavatelj, djeljiv… s pitaj boga čime ili koliko. Ipak se radi o bolesti s 1000 lica.
Samo ono zdravo, više nije dovoljno zdravo, jer mi treba nešto što bi bilo zdravo meni. Meni, meni, meni s 1000 lica.
Nakon što me “China stady” skoro ubila u pojam, ipak sam odlučila ne umrijeti od gladi i nastavila googlati tj. živjeti. Ipak imam dijete, navršio je 18, ali ipak, još je dijete koje treba mamu.
No dobro, o zdravoj hrani sam počela. Neke namirnice nakon čitanja ove knjige nikako ne mogu spojiti s riječi ”zdravo”.
Zdravo meso, zdravo jaje, zdravi kruh … zdravi gluten, zdravi protein? ???
No, hajde, ipak nema panike. Na raspolaganju još uvijek imamo hrpu voća, povrća i orašastih plodova. Od njih je na primjer, moguće napraviti Zdravu orašastu majonezu
Proteini su potpuno druga priča.
Naš organizam je pregenijalan. Što više čitam o njemu, to samo sve više znam koliko ne znam. U pubertetu sam čitala o tome kako imati dobre grudi, dobru guzu, dobre noge… pa onda to, više-manje i imala. Možda naslijedila, ali i vježbala, ciljano vježbala. Tada sam čitala o obliku tijela i to sam poprilično dobro svladala ;)
No sad mi treba znanje o kemiji tijela i onom što se zove “drugi mozak” koji se ne nalazi u glavi već najvećim dijelom u trbuhu. Mozak, naravno, upravlja cijelim našim tijelom, ali je kontrolu nad probavom u najvećem dijelu povjerio crijevnom živčanom sustavu. To je sustav koji se kod ljudi sastoji od 200 do 600 milijuna neurona. Kad bi se funkcije tog sustava odvijali u mozgu debljina tih specijaliziranih živaca bila bi prevelika, glava bi nam vjerojatno izgledala kao bačva.
U knjizi “The Second Brain” možemo pročitati kako je “puno sigurnije i zgodnije da probavni sustav vodi brigu sam o sebi”. 
U probavi sudjeluje čitav spektar kemijskih spojeva. Njihov sastav mora biti apsolutno savršen, a još moraju i nastati baš u pravom trenutku i doputovati na pravu lokaciju u našem tijelu. To je jedan pravi, cijeli “kemijski laboratorij” u malom. On u nama treba funkcionirati besprijekorno, a njegove su kemijske aktivnosti naprosto fascinantne. Crijevni živčani sustav radi i kao zaštitar našeg tijela. Hrana koju jedemo ponekad sadrži štetne bakterije. Zato i nije čudno što je oko 70-80 % naših limfocita (limfocit - važan dio imunološkog sustava) smješteno unutar probavnog trakta.
Imunološki sustav je dizajniran za zaštitu organizma, pa uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene - nepoznate supstance, štetne za naš organizam. To mogu biti toksini, bakterije ili nešto treće. Ali, imamo problem kada protein iz pojedene hrane bude sličan našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo - živci, organi, žlijezde, koža, mijelin.
Antitijela koja imaju zadatak uništiti taj protein nisu baš selektivna. Ona automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, jer ne prepoznaju koji su proteini strani, a koji naši vlastiti. To je proces, proces nazvan molekularna mimikrija. Proces skroz fora naziva, ali vjerujte mi nije baš fora kad se molekularna mimikrija događa baš u vama ili nama. Antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma zovu se autoantitijela. Tako osjetljivost na određeni protein može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već i cijelom tijelu.
Eto naš organizam je pregenijalan, ali ponekad tu genijalnost koristi za uništavanje samog sebe ili eto baš mene. 
Kako doskočiti svim tim fantastičnim procesima, kako izdemimikrijati mimikriju???