Hrvatske delikatese

Znamo da je Hrvatska svake godine sve zanimljivija svjetska turistička destinacija.

Tome su osim našeg prekrasnog mora, obale... zaslužni i poznati svjetski mediji kao Huffington Post ili New York Times.
Zagreb je vjerojatno odličan grad za doček Nove, ali naše more jednostavno moramo obožavati. Uz more naravno dolazi i turizam, ali i odlična autohtona gastronomska ponuda kojom se Hrvatska svakako može pohvaliti. Tu su i kultivirane biljke kao maslina, smokva, vinova loza i agrumi.
Svi volimo naše hrvatske specijalitete, neke više, neke možda malo manje.
Ovdje su neki najpoznatiji, svakom gurmanu, gotovo neizbježni.
Obožavam more, no ove godine na istom nisam bila, pa ću barem ovdje početi od morskih hrvatskih jela, namirnica:

1. Dalmatinski pršut
Dalmatinski pršut je trajan suhomesnati proizvod, zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla.
Radi se od svinjskog buta s kosti, soljen morskom soli, dimljen blagim izgaranjem, pa podvrgnut procesu sušenja na dimu i buri, te zrenja u trajanju od najmanje godinu dana.
Posebnost Dalmatinskog pršuta vidimo u njegovom prirodnom, tradicionalnom procesu proizvodnje bez dodanih aditiva ili konzervansa. Dalmatinski pršut ne smije sadržavati baš nikakve dodatke (nitrate, nitrite, kalijev sorbat, propionsku ili askorbinsku kiselinu).

Morska sol je naravno dobrodošla ;
Ima specifičan, odličan okus zbog kojeg ga smatraju jednom od najoriginalnijih namirnica hrvatske kuhinje.

2. Istarski tartufi

Istra prijestolnica tartufa, dragocjenih podzemnih gljiva u obliku krumpira. Tartufi najbolje uspijevaju u dolini rijeke Mirne, a možemo ih pronaći samo uz pomoć istreniranih pasa ili domaćih svinja u tzv. „lovu na tartufe“. Tartufi se smatraju vrhuncem regionalne kuhinje.
Najcjenjeniji istarski bijel tartuf, Tuber magnatum pico  koji dozrijeva od rujna do siječnja. Bijeli tartuf ima izrazito intenzivan, aromatičan, ugodan miris.
Crni ljetni tartuf, Tuber aestivum raste ljeti i najčešća je vrsta crnog tartufa.
Crni zimski tartuf, Tuber brumale ima najintenzivniji miris među crnim tartufima, a uspijeva od rujna do siječnja.

Od crnih tartufa je najcjenjeniji crni plemeniti tartuf Tuber melanosporum koji nam raste od siječnja do travnja.
Tartuf spada u gljive. Nisu u  Čudesne gljive, a nema ih ni u Šumsko meso jer tartuf je klasa za sebe.

3. Paški sir

Paški sir je najcjenjeniji hrvatski sir - Paška sirana. Paški sir proizveden je od mlijeka Paške ovce.

Posebnost paškog sira je u otoku Pagu, njegovoj oskudnoj ali čarobnoj vegetaciji koja je tako posebna zbog raznog aromatičnog bilja koje zimi posoli bura koja nam dolazi s mora.

Imamo mladi i stari paški sir. Ako se pitamo koje vino uz koji sir odgovor je u postu Cheeses  and wInes ;

Mladi paški sir dozrijeva do godine dana, mekaniji je i odlično ide uz pršut, kulen i bijelo vino. Iako bih ga ja pojela s crnim vinom ;

Stari paški sir je tvrđi i pikantniji, a fino ide uz čašu crnog vina.

"Paškom siru su sva objašnjenja nepotrebna i nepotpuna. Njega stvara i travčica među grančicama i blejavi zov mljekulje dok se u veljači skriva pred burama i liže vjetrovima posutu sol po raslinju."

4. Slavonski kulen

Domaći slavonski kulen je autohtona hrvatska delicija koja se stoljećima proizvodi na području Slavonije. 

Nekad je kulen bio proizvod od posebnog značaja jer se konzumirao samo u posebnim prigodama kao što su rođenje, krštenje, vjenčanje te eventualno imendan. Naziv kulin se upotrebljava u dijelu Slavonije u kojem prevladava ikavica - okolica Slavonskog Broda i dio Slavonske Posavine. Proces proizvodnje traje 5-8 mjeseci, ovisno o debljini kulina, a prvi se najčešće otvaraju početkom žetve.

Domaći slavonski kulen proizveden na autohtoni način znači proizvodnju početkom zime, a fermentaciju, sušenje tijekom zime i proljeća. Nekada se kulen  proizvodio od crnih slavonskih svinja, no danas se za proizvodnju koriste i razni križanci. Kulen  je posebno cijenjen jer dugotrajnim sazrijevanjem razvija snažne, specifične arome po kojima se razlikuje od sličnih proizvoda.

5. Zagorske štrukle / zagorski štrukli

Štrukle, štrukli, štruklji, kao i štrudlin, štrudl temelje se na izvornom njemačkom nazivu Strudel, tanak list vučenog tijesta. 

To je omiljeno jelo gotovo cijele sjeverozapadne Hrvatske. 

Mijenja se jedino debljina listova, nadjevi koji su ili slatki ili slani, te način pripreme ili kuhanjem i/ili/pa pečenjem.

Najbolje ih znamo kao zagorski štrukli sa sirom, kuhani, preliveni vrhnjem i zapečeni, gratinirani. 

Ja ih danas puno rjeđe radim, ali još uvijek su moje štrukle odlične.  Mislim ženskog su roda, pa moraju biti ;

Kad se skuhaju, stavljam ih u posudu za pećenje i zalijem vrhnjem u kojem je razmućen žutanjak. Peku se dok ne dobiju boju. Tako ispadnu ne dobro već predobro, odlično!!!

Zagorski štrukli su tradicionalno hrvatsko jelo koje se često pojavljuje u dosta kuhinja diljem Zagreba i naravno na području cijelog Hrvatskog zagorja.