Stalno sam u potrazi za zdravom, pa još zdravijom hranom.
Zdravim, pa još zdravijim namirnicama. Kažu da priroda liječi, a ja, s obzirom
na odbijanje terapije doktorice Brinar, bih trebala u prirodi naći nešto što će
me izliječiti.
Uglavnom, meso na sreću baš nikad nisam previše voljela,
niti previše jela, a sada ga skoro uopće ne jedem. Skoro :(
I tako sam, surfajući po netu opet s istim ciljem, naletila
na neke informacije o mesu u McDonald's u. Sva sreća hamburgeri ili mekovi tamo uvijek su mi imali jednu odbojnu aromu zbog koje sam ih izbjegavala jesti.
Tako ni moje dijete nije imalo "čast" pridružiti se gomili "ovisnika" o McDonald's hrani. Na sreću.
Nikada nisam otkrila od čega je ta, meni odbojna, aroma bila. Možda sam trebala malo više guglati ;)
Da li je to od samog mesa, ketchupa, nekog Mc sosa, umaka ili začina, ne znam.
Ali na netu sam naletila na članak o tome kako u McDonald's
-u hrana ostaje nevjerojatno dugo “svježa”, ponekad “svježa” čak godinama ….
Zbog toga je fotografkinja Sally Davis započela Happy Meal
projekt. 2010. g. odlučila je je u jednom McDonald's restoranu kupiti krumpiriće
i burger i počela ih slikati.
Svaki dan ih je fotkala i tako željela nastaviti
sve dok se ne pokvare. Nakon 180 dana pomfrit i hamburger izgledali su isto, skroz dobro, bez gljivica, plijesni ili bilo čega trećeg.
Za nevjerovati! 180 dana hrana tj. meso izgleda potpuno
isto. Da nije bilo fotografija ne bih povjerovala u tu priču. I to nije bila
baš zadnja fotka.
Da li McDonald's nečim, osim peciva i mesa, maže oči nama
običnim smrtnicima?
U McDonald's u rade ljudi koji prate kako diše društvo i
naravno da su skužili da je ekologija, okoliš i zdrava hrana sada in i
stvarno su se počeli jako truditi kako bi poboljšali svoju reputaciju.
Tako su McDonald's ljudi, u zadnjih nekoliko godina, počeli poduzimati
razne mjere usmjerene na uvođenje zdravijih sastojaka u ono čime hrane javnost,
pa na smanjenje potrošnje energije i naravno štete po okoliš.
Svi znamo da se radi o jako utjecajnoj i moćnoj kompaniji kojoj
niti Jamie Oliver nije uspio baš previše naškoditi pričom o korištenju amonijevog hidroksida ili tzv. kućnog amonijaka tj. E527 u obradi mesa.
On
je nekoliko mjeseci provodio kampanju protiv te opasne kemikalije u svojoj emisiji "Jamie Oliver’s Food Revolution".
Na kraju je to završilo tako da je Američki odjel za poljoprivredu (USDA) tu recepturu oštro osudio, pa je McDonald’s bio prisiljen prestati koristiti amonijev hidroksid pri preradi mesa.
Tako da sada više nemamo priliku jesti hamburgere s amonijakom.
Eto, ta priča je imala happy end ;)
Iako, ako netko hoće, kampanja se još uvijek može potpisati. Ja evo ovdje jesam.
Potrošači McDonald’s -a će uvijek imati pravo sumnjati u
izvještaje o pozitivnim pomacima u njihovoj politici i pitati se da li su ti
izvještaji autentični ili su ih uspjeli uljepšati preko, njima naklonjenih,
medija.
No, kakve god bile promjene u McDonald's u, KFC -u i kod sličnih proizvođača fast food -a svi znamo i dobivamo savjete sa svih strana, kako prednost treba
dati uvijek svježe i organski uzgojenoj hrani.
Jedino ostaje pitanje cijene tih organskih namirnica koja je
sve viša i naše odluke o tome hoćemo li jesti zdravo.
Jesti zdravo ili ne?
Ili možda bolje i jasnije zvuči ovo: jesti
zdravo ili jesti nezdravo?
A ja se, nakon svojih istraživanja, pitam: jesti zdravo ili uopće ne jesti?
Ayurvedska kuhinja mi se čini najbliskija onome što tražim i općenito, kao najzdravija
kuhinja.
I da u ayurvedskoj kuhinji meso isto nije baš dobrodošlo, pa ako vas zanima kako je izgledao Happy Meal Project tj. kako su izgledali meso i pomfrit za 3. rođendan, bacite oko na sliku dolje:
 |
Veselo zar ne? Što misliti nakon ovoga ... osim da meso u prehrani nije baš dobrodošlo :-P
Hm ... za Big Mac kažu da je najpoznatiji sendvič na planeti, pa .. jeste li za jedan mek ;?