Proljetno obojana salata

Sada znamo kako nam je Proljeće na stolu, a s njim i obilje zdravih i sezonskih namirnica. Zeleno povrće, mladi luk, rotkvice, blitva, krastavci…

Prehrambene navike su na ispitu i radimo lagani zaokret u jelovniku unosom više povrća, voća, ribe. Takva osvježavajuća i laganija prehrana taman dobro dođe jer je i vrijeme korizme. Znači čistimo svoje tijelo, ali i pripremamo ga za toplije dane koji su već ovdje.

S Proljećem na stolu možemo bez grižnje savjesti uživati u ukusnim i kreativnim jelima.

Tu nam je sezona rotkvica, ovdje je i mladi luk, pa se veselimo bojama koje sada vidimo na tržnicama. 

Mladi luk i rotkvice često su samo ili “samo” dodatak jelima, no mi ćemo ih iskoristiti za pripremu salate u pregršt boja kojom ćemo u sebe unijeti isto toliko minerala i vitamina.

Za Proljetno obojanu salatu nam treba:

• 280 g kukuruza šećerca, 
• 100 g rotkvica,
• 250 g matovilca,
• 120 g feta sira,
• 40 g mladog luka,
• 100 g svježih krastavca,
• 1 žlica nasjeckanog kopra,
• 80 ml svježeg soka grejpa,
• himalajska sol.

Kukuruz ocijedimo i isperemo mlazom vode, operemo, naravno i matovilac. Feta sir narežemo na kockice, a mladi luk, krastavce i rotkvicu na kolutiće.
Izmiješamo, posipamo koprom, posolimo i pošpricamo ili zalijemo ; sokom grejpa.

Ako hoćete staviti jaje, skuhajte ga u blago posoljenoj vodi 10 minuta, ogulite ga i izvadite žutanjak. Na pripremljenu salatu, ako niste vegan ili vegetarijanac, možete razmrviti žutanjak.

Ako jeste mogao bi vam zasmetati i feta sir ;)

I sad opet, ako niste vegan ili vegetarijanac kojem /ne/ smeta feta sir, može se poslužiti s kuhanom šunkom.

Ako, ako … svašta nešto možemo. Eto, ideja za obrok s rotkvicama, kukuruzom i mladim lukom je tu.

I još bolje, Uskrs je pred vratima, pa ova salata u bojama može biti ideja za neki uskršnji recept ;)

Ovu Proljetno obojanu salatu ja obožavam jesti s finim, ukusnim bruschettama, u kojima mi je dobro znano Zlato iz prirode.

Hrvatske delikatese

Znamo da je Hrvatska svake godine sve zanimljivija svjetska turistička destinacija.

Tome su osim našeg prekrasnog mora, obale... zaslužni i poznati svjetski mediji kao Huffington Post ili New York Times.
Zagreb je vjerojatno odličan grad za doček Nove, ali naše more jednostavno moramo obožavati. Uz more naravno dolazi i turizam, ali i odlična autohtona gastronomska ponuda kojom se Hrvatska svakako može pohvaliti. Tu su i kultivirane biljke kao maslina, smokva, vinova loza i agrumi.
Svi volimo naše hrvatske specijalitete, neke više, neke možda malo manje.
Ovdje su neki najpoznatiji, svakom gurmanu, gotovo neizbježni.
Obožavam more, no ove godine na istom nisam bila, pa ću barem ovdje početi od morskih hrvatskih jela, namirnica:

1. Dalmatinski pršut
Dalmatinski pršut je trajan suhomesnati proizvod, zaštićen oznakom zemljopisnog podrijetla.
Radi se od svinjskog buta s kosti, soljen morskom soli, dimljen blagim izgaranjem, pa podvrgnut procesu sušenja na dimu i buri, te zrenja u trajanju od najmanje godinu dana.
Posebnost Dalmatinskog pršuta vidimo u njegovom prirodnom, tradicionalnom procesu proizvodnje bez dodanih aditiva ili konzervansa. Dalmatinski pršut ne smije sadržavati baš nikakve dodatke (nitrate, nitrite, kalijev sorbat, propionsku ili askorbinsku kiselinu).

Morska sol je naravno dobrodošla ;
Ima specifičan, odličan okus zbog kojeg ga smatraju jednom od najoriginalnijih namirnica hrvatske kuhinje.

2. Istarski tartufi

Istra prijestolnica tartufa, dragocjenih podzemnih gljiva u obliku krumpira. Tartufi najbolje uspijevaju u dolini rijeke Mirne, a možemo ih pronaći samo uz pomoć istreniranih pasa ili domaćih svinja u tzv. „lovu na tartufe“. Tartufi se smatraju vrhuncem regionalne kuhinje.
Najcjenjeniji istarski bijel tartuf, Tuber magnatum pico  koji dozrijeva od rujna do siječnja. Bijeli tartuf ima izrazito intenzivan, aromatičan, ugodan miris.
Crni ljetni tartuf, Tuber aestivum raste ljeti i najčešća je vrsta crnog tartufa.
Crni zimski tartuf, Tuber brumale ima najintenzivniji miris među crnim tartufima, a uspijeva od rujna do siječnja.

Od crnih tartufa je najcjenjeniji crni plemeniti tartuf Tuber melanosporum koji nam raste od siječnja do travnja.
Tartuf spada u gljive. Nisu u  Čudesne gljive, a nema ih ni u Šumsko meso jer tartuf je klasa za sebe.

3. Paški sir

Paški sir je najcjenjeniji hrvatski sir - Paška sirana. Paški sir proizveden je od mlijeka Paške ovce.

Posebnost paškog sira je u otoku Pagu, njegovoj oskudnoj ali čarobnoj vegetaciji koja je tako posebna zbog raznog aromatičnog bilja koje zimi posoli bura koja nam dolazi s mora.

Imamo mladi i stari paški sir. Ako se pitamo koje vino uz koji sir odgovor je u postu Cheeses  and wInes ;

Mladi paški sir dozrijeva do godine dana, mekaniji je i odlično ide uz pršut, kulen i bijelo vino. Iako bih ga ja pojela s crnim vinom ;

Stari paški sir je tvrđi i pikantniji, a fino ide uz čašu crnog vina.

"Paškom siru su sva objašnjenja nepotrebna i nepotpuna. Njega stvara i travčica među grančicama i blejavi zov mljekulje dok se u veljači skriva pred burama i liže vjetrovima posutu sol po raslinju."

4. Slavonski kulen

Domaći slavonski kulen je autohtona hrvatska delicija koja se stoljećima proizvodi na području Slavonije. 

Nekad je kulen bio proizvod od posebnog značaja jer se konzumirao samo u posebnim prigodama kao što su rođenje, krštenje, vjenčanje te eventualno imendan. Naziv kulin se upotrebljava u dijelu Slavonije u kojem prevladava ikavica - okolica Slavonskog Broda i dio Slavonske Posavine. Proces proizvodnje traje 5-8 mjeseci, ovisno o debljini kulina, a prvi se najčešće otvaraju početkom žetve.

Domaći slavonski kulen proizveden na autohtoni način znači proizvodnju početkom zime, a fermentaciju, sušenje tijekom zime i proljeća. Nekada se kulen  proizvodio od crnih slavonskih svinja, no danas se za proizvodnju koriste i razni križanci. Kulen  je posebno cijenjen jer dugotrajnim sazrijevanjem razvija snažne, specifične arome po kojima se razlikuje od sličnih proizvoda.

5. Zagorske štrukle / zagorski štrukli

Štrukle, štrukli, štruklji, kao i štrudlin, štrudl temelje se na izvornom njemačkom nazivu Strudel, tanak list vučenog tijesta. 

To je omiljeno jelo gotovo cijele sjeverozapadne Hrvatske. 

Mijenja se jedino debljina listova, nadjevi koji su ili slatki ili slani, te način pripreme ili kuhanjem i/ili/pa pečenjem.

Najbolje ih znamo kao zagorski štrukli sa sirom, kuhani, preliveni vrhnjem i zapečeni, gratinirani. 

Ja ih danas puno rjeđe radim, ali još uvijek su moje štrukle odlične.  Mislim ženskog su roda, pa moraju biti ;

Kad se skuhaju, stavljam ih u posudu za pećenje i zalijem vrhnjem u kojem je razmućen žutanjak. Peku se dok ne dobiju boju. Tako ispadnu ne dobro već predobro, odlično!!!

Zagorski štrukli su tradicionalno hrvatsko jelo koje se često pojavljuje u dosta kuhinja diljem Zagreba i naravno na području cijelog Hrvatskog zagorja.

Hrana, kuhinja, recepti Portugala

Portugalska kuhinja znači upotrebu kvalitetnih sastojaka koje onda pripremamo na potpuno jednostavan način kako bismo sačuvali bogatstvo aroma i okusa. Jela pripremamo s osnovnim namirnicama, ali ne smijemo izostaviti maslinovo ulje, luk i češnjak.

 

Veliki izbor začina i utjecaj mediterana omogućuju portugalskim kuharima najbolje okuse i teksture čime je omogućeno hranu pripremati prema sasvim jednostavnim receptima.

Portugalski moreplovci, poznati kao osvajači i istraživači, pri povratku u zemlju su donosili raznovrsne začine, pa tako obogatili i svoju, ali i europsku kuhinju.

U Europi, do tada neviđeni i nekušani, đumbir, cimet, crni papar i chilly brzo su našli svoje mjesto europskoj kuhinji. Uz  razno-razne začine donosili su i egzotične proizvode poput riže i čaja s Dalekog istoka ili krumpira iz Južne Amerike, bez kojih danas teško  možemo zamisliti obrok.

Zahvaljujući kombiniranju novootkrivenih začina i proizvoda s domaćim proizvodima, portugalska kuhinja je istinski uživatelj u najrazličitijim ukusima.

Doprinos raznolikosti portugalske kuhinje daje domaća proizvodnja krumpira, kukuruza i riže, ali  i nepregledni vinogradi, maslenici, smokve, bademi i naranče koje volimo, čega u Portugalu ima u izobilju.

Baza svih jela portugalske kuhinje je maslinovo ulje. S maslinovim uljem rado pripremaju plodove mora i ribu, pa  ne čudi kako su Portugalci pri samom vrhu europskog prosjeka konzumacije ribe po glavi stanovnika. Riba se u Portugalu jede na sve načine, pa može biti kuhana, izroštiljana ili čak dimljena. Omiljena portugalska hrana je baš dimljeni bakalar koji je najčešće posoljen i sušen što im je ostalo od stare ribarske tradicije koja se koristila prije nego smo dobili hladnjake.
Najjednostavnija priprema ribe uključuje razne kombinacije s vinskim octom i maslinovim uljem. Osim bakalara jedu se i hobotnice, lignje, sardine, losos, kozice, škampi, školjke... tj. svi plodovi mora.
Poznata je Caldeirada, jelo s morskim plodovima sastavljeno od raznih vrsta školjki i riba, rajčice, lučica i krumpira. Ukusan morski svijet imamo i u rižotu s morskim plodovima imena Arroz de marisco.

S obirom na konzumaciju ribe Portugalcima sigurno ne nedostaje D3 vitamina/hormona kojim ribe obiluju, no Portugalci nisu puno niže niti kod upotrebe sireva, posebno ovčjih sireva kao što je Queijo Serra da Estrela.

U spremanju kolača isto su pravi majstori, a s obzirom da je priprema kolača u Portugalu započela u samostanima i nazivi njihovih kolača su u skladu s time, pa imamo Svećenikovo uho, Nebo ili Opatičin pojas ;

Portugalci pripremaju i slatke specijalitete od mlijeka, jaja i cimeta, puding od riže s cimetom i sitne kolačiće od marcipana s kremom od badema.

Na svoja vina Portugal je jako ponosan, ipak se portugalska vina svrstavaju u ona najpoznatija na  svijetu.
Vina su im mlada, laka, slatka voćna, kisela ili ona intenzivne arome.

Svaki obrok Portugalci započinju juhom i završavaju likerom poput Amarquinha, napravljenim od gorkih badema.

Uz Sretne Recepte, super sir i vino uvijek uživamo!

I eto, portugalska kuhinja vrlo je slična kuhinjama naših otoka, to je mediteranska kuhinja, k`o stvorena za mene, naravno za uživanje ;) 

Indijsko pohano povrće - pakora

O šarenoj indijskoj kuhinji već sam pisala; o njihovim začinima, kulturi, meditaciji…
Tu negdje je bio i Kutak za slanutak. 

Spominjala sam i chutney, ali indijski način pohanja nisam.

Pa ću onda sada.
Malo o pohanju u Indiji, o pakori. 


Pakora!

Mrkva, patlidžan, tikvica, bundeva, brokula, cvjetača, bundeva... samo je manji dio povrća koji savršeno funkcionira u indijskom načinu pohanja zvanom pakora.
O kojem god povrću se radilo, narežemo ga na komade istih veličina, kako bi svi bili podjednako pečeni. Brokulu ili cvjetaču možemo narezati na cvjetove, ukusnu i zdravu mrkvu, ljubičasti patlidžan i papriku na prstenove ili trake, listove špinata, šparoge i kelj pupčar možemo pržiti cijele. Takve pakore odličan su prilog svakom jelu. No pakora može biti i hranjivi međuobrok.
Takav odličan snack se u Indiji poslužuje kao popodnevni obrok/kasni ručak ili kao večera, uz prikladno piće, čaj, juhu ili kao prilog. Uskoro stiže i članak o besanu, brašnu od slanutka.

No, sada pišem o pahori koja predstavlja povrće pohano u brašnu od slanutka.

Evo kako s njim radimo.

U većoj zdjeli promiješamo brašno od slanutka, dodamo začine, sol i prašak za pecivo.

Polako dolijevamo hladnu vodu i miješamo pjenjačom dok ne dobijemo kompaktno, glatko tijesto. Tijesto mora ostati dovoljno gusto da se primi za povrće.

Povrće koje smo odabrali sada narežemo i ubacimo ga u tijesto. Pripazimo da tijesto potpuno prekrije svaki komad povrća.
Svaku vrstu povrća pržimo za sebe, odvojeno od drugih vrsta povrća. Svaki komad iz tijesta vadimo posebno, odvojeno, pa brzo stavljamo u zagrijano ulje ili maslac. Gotovo je kad počne polako tamniti. Nemojte prepržiti!

Brašno od slanutka golica kreativnost, tako da, koristiti oprezno! ;

Predivne paleo praline

Pralina baršunasto čokoladna delicija kojoj ne odoljevamo i koja će sigurno biti na našem božićno/novogodišnjem stolu. Delicija u jednom zalogaju pravi je užitak našim okusnim pupoljcima. Praline, one ne traže previše vremena za pripremu, a zbog raznovrsnih dodataka stvaraju raznovrsne neodoljive okuse. Praline, paleo praline, predivne praline ;)

Dodaci mogu biti nougat, suho voće ili predivni i prezdravi orašasti plodovi.

S obzirom da pazimo na zdravlje ovaj recept je iznimno zdrav, od kvalitetnih sastojaka, bez šećera, brašna ili sličnih namirnica koje trebamo izbjegavati.

Tamna čokolada, kokosovo ulje i  badem, kikiriki kao odličan izvor proteina.
Tu je još i med te par kapi tekuće stevije za slatkoću, ali i malo himalajske soli koju stavimo u smjesu s kikirikijem.

Sastojci za Predivne paleo praline podijeljeni su u smjese, pa tako imamo čokoladnu i orašastu smjesu + dekoracija.

Za čokoladnu smjesu:

• 200 g tamne čokolade,
• 1 žličica arome vanilije,
• 50 g ulja kokosa.

Za orašastu smjesu:

• 100 g kikiriki maslaca,
• 30 g ulja kokosa,
• 5 žlica meda,
• himalajska sol.

Dekoracija po želji:

• listići badema, sezam ili kokos.
  

Izlomljenu čokoladu otpimo na pari i dodamo joj kokosovo ulje i vaniliju. Dobili smo glatku, gustu, tekuću smjesu.

Pola smjese izlijemo u kalupe za praline, ostavimo 10-tak min. u frižideru kako bi se čokolada stisnula i stvrdnula. Polovicu smjese ostavili smo sa strane.

Dok je smjesa u hladnjaku, na pari otopimo kikiriki maslac s kokosovim uljem i medom. Dobijemo još jednu glatku, gustu, tekuću smjesu. Himalajska sol po želji, svakako je dobrodošla.

Sada izvadimo kalupe sa čoko smjesom iz hladnjaka, prelijemo ju orašastom smjesom i vratimo u hladnjak na 20 min. 

Nakon 20 minuta, preko sloja orašaste smjese stavimo ostatak smjese s čokoladom. 

Za dekoraciju pospemo listićima badema, sezamom ili što god smo, kao ukras, odabrali.

Sve  zajedno vratimo u hladnjak i za cca sat vremena imamo Predivne praline.