Protiv gripe začinima

U ovoj predivnoj juhi koristimo začin Asafoetida.

Asafoetida (Asafetida, Hing, Inguva) jelima daje okus po luku i koristi se kod pripremanja slanih jela.  Porijeklom je iz Perzije i često se koristi u ayurveda kuhinji.

Inače asafoetida ima antivirusna i antibakterijska svojstva, pa se u vrijeme Španjolske pandemije 1918. godine,  koristila u borbi protiv gripe.

Današnja istraživanja to potvrđuju i kažu da bi asafoetida mogla biti "glavni sastojak lijeka protiv gripe nove generacije".

Za nju se smatra i da je antiepileptik.

Mislim da je odlično, što sam u ovo vrijeme kada se ponovno počelo pričati o svinjskoj gripi, naletila na ovaj začin jer koristili su ga u vrijeme H1N1 "swine flu"  ako se tog razdoblja sjećate.

A recept za Super juhicu slijedi:

- potrebne namirnice:

Asafoetida

• 1 paprika narezana na kockice,
• 3 mrkve, naribati,
• 2 krumpira, naribati,
• malo smrznutog graška,
• 1/2 l vode.

i začini:

• asafoetida - ½ čajne žlice,
• crvena slatka paprika,
• origano, 
• crni papar i morska sol.

Priprema:

Začine stavimo na vrelo ulje, pa dodamo povrće.

Tako pirjamo 3, 4 mininute, a zatim dodamo vodu i kuhamo dok ne uzavri tj. dok povrće ne omekša. Pred kraj kuhanja posolimo.

To je bio recept za super juhicu, ali od Asafoetide se može napraviti i odličan lijek protiv bronhitisa, kroničnog kašlja i astme.

Jedan tradicionalni Indijski lijek za koji nam je potrebno 2 čajne žlice asafoetide, 2 jušne žlice meda i četvrtinu žlice soka bijelog luka.

Kažu da čovjek, koji ovaj lijek uzima 3 puta dnevno, vrlo brzo ozdravi.

Pa, borili se vi protiv gripe i prehlade ili bili zdravi napravite si ovu juhicu i uživajte ;)

Protokolne paleo rolice

Ove paleo rolice protokolne su jer nastaju uslijed mog pokušaja praćenja AI protokola.

Osobe koje muči autoimuna bolest /multipla skleroza, lupus, reumatoidni artritis, psorijaza, dijabetes tip 1, hipotireoza, hipertireoza…/ uvijek imaju problema s crijevima. 

Dok sam pisala post Proteini, toksini ~ drugi mozak razmišljala sam o zdravoj hrani i tako sam si, čitajući sve i svašta, zabranila jesti sve i svašta. 

I to je trajalo, trajalo, trajalo… 

Znala sam da je hrana lijek, a lijek je hrana, samo nisam znala koja bi to točno hrana bila.
Dokaz za tu tvrdnju meni  je Zlato moje zlatno koje je u potpunosti refreshnulo, vratilo, oporavilo moje pamćenje ;)
E sad, kojom to hranom mogu regenerirati mijelin. Osjećala sam da je dosta toga povezano s probavom, pa napisala Što ako i skužila da je ustvari želudac naš mozak. Pogotovo pacijentima s autoimunim bolestima. Uslijed svega toga naletjela sam na  AIP koji se bavi baš time i kaže kako sve AI bolesti imaju nešto zajedničko, a to su zafrkancije s crijevima. 

Autoimune bolesti se ne mogu razviti ako crijeva nisu propusna, jer baš takva, propusna crijeva propuštaju neke tvari, koje provociraju imunološke reakcije, u naš krvotok. Ozbiljnija bolest znači ozbiljnije probleme s crijevima i obrnuto. I eto, eh, ulazimo u začarani krug u kojem propusna crijeva rasplamsavaju autoimunu bolest, a AI bolest nastavlja oštećivati crijevne stijenke. I opet, opet,  opet ... pa opet …

Dijeta za autoimune bolesti je ustvari dijeta za oporavak crijeva. Cilj je ukloniti sve namirnice koje sadrže komponente koje djeluju inflamatorno (upalno), kao okidač na imunološki sustav, koje doprinose prekomjernom razmnožavanju kvasnih gljivica, te doprinose stvaranju propusnih crijeva. Dijeta omogućuje smirivanje upalnih procesa, smanjivanje proizvodnje autoantitijela i iscjeljivanje crijeva. Dijeta je vrlo jednostavna ali i stroga, uzimanje najmanje količine neke namirnice koja nije dozvoljena može isprovocirati imunološku reakciju, dovesti do upale i rasplamsavanja same AI bolesti.

Ovdje su jedne paleo rolice, iako protokolne jako su prilagodljive i ukusne… ma baš njam ;)

Rolice su keto, što bi značilo bez žitarica, s niskim GI, od prirodnih /paleo/ sastojaka.
Nadjev radimo po vlastitim željama i pratimo naše voljene (čitaj dozvoljene) sastojke i okuse;)

Za tijesto ovih Protokolnih paleo rolica trebamo:

• 4 žlice kokosovog brašna,
• 8 žlica mljevenih badema,
• 1,2 šalice ribanog sira,
• malo himalajske soli,
• malo sode bikarbone,
• 75 g maslaca
• i
• 1 jaje.

Maslac otopimo na laganoj temperaturi i na njega stavimo sir.
Dok se sir topi u posudi pomiješamo sve suhe sastojke.
Znači kokosovo brašno, bademe, sol i prašak za pecivo.

U rastopljeni sir umutimo jedno jaje i onda ubacimo i suhe sastojke. Sada sve zajedno povežemo i zamijesimo.

Tijesto stavimo na papir za pečenje, pokrijemo drugom polovicom papira i razvaljamo na nešto manje od 1 cm debljine.

Sada maknemo gornji papir, pa na tijesto nanesemo nadjev za koji nam treba:

• šaka bučinih koštica,
• sjeckani peršin i/ili bosiljak,
• nešto treće od 50 nijansi,
• maslinovo ulje,
• sol,
• crni mljeveni papar.

Bučine koštice sameljemo u multipraktiku i dodamo im sjeckani peršin/bosiljak i ulje.

Količine su uglavnom odokativne, radi se po želji. Ako hoćemo možemo dodati parmezan, ali mislim da za ove rolice nije baš neophodan jer sira ima u tijestu.

Kad smo stavili nadjev na tijesto, narežemo ga na 2,5 cm široke trakice. Zarolamo ga u rolice i dobili smo Protokolne paleo rolice ;)

Pečemo ih na 175 °C oko 15 minuta, dok ne poprime lijepu zlatnu boju.

Uživamo jer, odlične su !!!

Opake kukuruz pogačice

Kukuruzno brašno dobivamo mljevenjem zrna kukuruza i koristimo u pripremi raznih specijaliteta. Odličnog je okusa, jelima daje svoju nježnu aromu, a uz sve to kukuruzno brašno je i veoma zdravo.

Osim toga kukuruz ne sadrži gluten, pa je odlična namirnica za osobe netolerantne na gluten ili osobe s autoimunim poremećajima.

Kukuruzno brašno je odličan izvor raznih vitamina i minerala koje naš organizam treba kako bi normalno funkcionirao.

U 100 grama kukuruznog brašna imamo 18 esencijalnih amino kiselina, 287 mg kalija, 241 mg fosfora, 127 mg magnezija. Osim toga, kukuruzno brašno je bogato folnom kiselinom, niacinom i vitaminima A, B1, B6, E i K.

Ovdje ćemo od tog veličanstvenog, zlatnog brašna napraviti odlične ali opake pogačice za koje nam trebaju slijedeći sastojci :

Opake kukuruz pogačice

• 1 luk,
• 1 mladi luk,
• 1 jaje,
• 4 žlice kukuruznog brašna,
• 1 žličica korijandera u prahu,
• ½ žličice kajenskog papra,
• 1 žličica sode bikarbone,
• 300 ml sezamovog ulja,
• himalajska sol i crni papar,
• kukuruz šećerac u zrnu.

Kukuruz šećerac izblendamo, stavimo ga u veću zdjelu i dodamo mu sve navedene sastojke. Dobro sve izmiješamo. Smjesu probamo, pa ako treba, dodamo još crnog papra i himalajske soli.

Naknadno, slobodno možemo dodati i malo kukuruznog brašna. To ovisi o veličini jajeta, no smjesa mora biti čvrsta kako bi se rukom mogle oblikovati pogačice.

Na tavu stavimo sezamovo ulje koje treba biti jače zagrijano kako bi se  pogačice dobro ispržile.

Pečemo ih 3 minute sa svake strane dok ne dobiju odličnu hrskavost i zlatnu boju.

Kad su gotove odložimo ih na kuhinjski papir kako bi se upila suvišna masnoća. Za to je dovoljna koja minuta.

Stavimo ih na tanjur i uživamo!

Zelene paleo pogačice

Ove paleo pogačice su pogačice od povrća u kojima nema mliječnih proizvoda, ni jaja, ni orašastih plodova. Izuzetno  su praktične i gotove za tren, a ovisno od onoga što imamo u kuhinji možemo ih napraviti s bilo kakvom kombinacijom sjemenki i povrća.

Osim što su praktične i brze, one su ukusne i nutritivne.

Možemo ih koristiti za sendviče, mogu biti odlične tortilje, ali i praktičan, ukusan prilog mesu.

Za Zelene paleo pogačice trebamo: 

• 1 crveni luk,
• 150 g blitve,
• 1 mrkva,
• 2, 3 žlice maslinovog ulja,
• 2 žlice sjemenki sezama,
• 2 žlice sjemenki zlatnog lana,
• 2 žlice bučinih sjemenki,
• morska sol,
• začini / zlato moje zlatno, crni papar...

Operemo mrkvu i blitvu i stavimo ih u blender. Nakon što smo ih malo zarezali, prelijemo ih maslinovim uljem i vodom /tek toliko za pokretanje blendera/, pa  izblendamo srednjom brzinom kako bi se sve usitnilo i povezalo. Sameljemo sjemenke pa ih pomješamo sa smjesom. Posolimo i začinimo, promiešamo i ostavimo koju minutu kako bi se sve fino proželo.

Na protvan stavimo papir za pečenje, a na njega smjesu od koje oblikujemo željene krugove.

Zelene paleo pogačice pečemo na 200°C 20, 30 min, ovisno o pečnici, dok ne dobiju željenu boju.

Ovaj nam recept svima može poslužiti kao inspiracija za praktičnu i brzu metodu izrade raznih pogačica. 

Može se koristiti bilo koje povrće i bilo koje sjemenke ili orašasti plodovi i jaja. Samo treba upotrijebiti malo ili puno mašte i to je to ;)

Proteini, toksini ~ drugi mozak

Uz ovu svoju dgn, neprekidno razmišljam o vrstama liječenja. Googlam do bola, što mi ni prije dgn nije bilo strano ili teško (prvi blog mi se zvao WebNaWebu s postom Google ... ahhh). 

Umrežena sam otkad mreže postoje. 

No, sad razmišljam i googlam o zdravoj prehrani. I uz sve to guglanje sine mi kako je tajna u prehrani i zdravoj hrani! Možda. Evo čak je i Hipokrat rekao "lijek neka bude tvoja hrana, a hrana neka bude tvoj lijek".  

E sad, što znači “zdrava hrana”???  Zabila sam se u češnjak, ali domaći i kurkumu, u to  Zlato moje zlatno  i ne mičem od nje. Odlična je, odlična mi je za vraćanje pamćenja koje se bilo malo pogubilo, ali trebam još nešto.
Pa čitam, čitam, čitam... Čitam “China study”, knjigu o Moći prehrane koja govori i više nego što želimo znati. No, možda meni baš takve, do bola istinite, stvari ustvari trebaju (moraju) pomoći. Multiple google translate prevodi kao višekratnik, višestruk, sadržavatelj, djeljiv… s pitaj boga čime ili koliko. Ipak se radi o bolesti s 1000 lica.
Samo ono zdravo, više nije dovoljno zdravo, jer mi treba nešto što bi bilo zdravo meni. Meni, meni, meni s 1000 lica.
Nakon što me “China stady” skoro ubila u pojam, ipak sam odlučila ne umrijeti od gladi i nastavila googlati tj. živjeti. Ipak imam dijete, navršio je 18, ali ipak, još je dijete koje treba mamu.

No dobro, o zdravoj hrani sam počela. Neke namirnice nakon čitanja ove knjige nikako ne mogu spojiti s riječi ”zdravo”.

Zdravo meso, zdravo jaje, zdravi kruh … zdravi gluten, zdravi protein? ???

No, hajde, ipak nema panike. Na raspolaganju još uvijek imamo hrpu voća, povrća i orašastih plodova. Od njih je na primjer, moguće napraviti Zdravu orašastu majonezu. 

Proteini su potpuno druga priča.

Naš organizam je pregenijalan. Što više čitam o njemu, to samo sve više znam koliko ne znam. U pubertetu sam čitala o tome kako imati dobre grudi, dobru guzu, dobre noge… pa onda to, više-manje i imala. Možda naslijedila, ali i vježbala, ciljano vježbala. Tada sam čitala o obliku tijela i to sam poprilično dobro svladala ;)

No sad mi treba znanje o kemiji tijela i onom što se zove “drugi mozak” koji se ne nalazi u glavi već najvećim dijelom u trbuhu. Mozak, naravno, upravlja cijelim našim tijelom, ali je kontrolu nad probavom u najvećem dijelu povjerio crijevnom živčanom sustavu. To je sustav koji se kod ljudi sastoji od 200 do 600 milijuna neurona. Kad bi se funkcije tog sustava odvijali u mozgu debljina tih specijaliziranih živaca bila bi prevelika, glava bi nam vjerojatno izgledala kao bačva.
U knjizi “The Second Brain” možemo pročitati kako je “puno sigurnije i zgodnije da probavni sustav vodi brigu sam o sebi”. 

U probavi sudjeluje čitav spektar kemijskih spojeva. Njihov sastav mora biti apsolutno savršen, a još moraju i nastati baš u pravom trenutku i doputovati na pravu lokaciju u našem tijelu. To je jedan pravi, cijeli “kemijski laboratorij” u malom. On u nama treba funkcionirati besprijekorno, a njegove su kemijske aktivnosti naprosto fascinantne. Crijevni živčani sustav radi i kao zaštitar našeg tijela. Hrana koju jedemo ponekad sadrži štetne bakterije. Zato i nije čudno što je oko 70-80 % naših limfocita (limfocit - važan dio imunološkog sustava) smješteno unutar probavnog trakta.

Imunološki sustav je dizajniran za zaštitu organizma, pa uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene - nepoznate supstance, štetne za naš organizam. To mogu biti toksini, bakterije ili nešto treće. Ali, imamo problem kada protein iz pojedene hrane bude sličan našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo - živci, organi, žlijezde, koža, mijelin.

Antitijela koja imaju zadatak uništiti taj protein nisu baš selektivna. Ona automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, jer ne prepoznaju koji su proteini strani, a koji naši vlastiti. To je proces, proces nazvan molekularna mimikrija. Proces skroz fora naziva, ali vjerujte mi nije baš fora kad se molekularna mimikrija događa baš u vama ili nama. Antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma zovu se autoantitijela. Tako osjetljivost na određeni protein može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već i cijelom tijelu.

Eto naš organizam je pregenijalan, ali ponekad tu genijalnost koristi za uništavanje samog sebe ili eto baš mene. 

Kako doskočiti svim tim fantastičnim procesima, kako izdemimikrijati mimikriju???