Zelene paleo pogačice

Ove paleo pogačice su pogačice od povrća u kojima nema mliječnih proizvoda, ni jaja, ni orašastih plodova. Izuzetno  su praktične i gotove za tren, a ovisno od onoga što imamo u kuhinji možemo ih napraviti s bilo kakvom kombinacijom sjemenki i povrća.

Osim što su praktične i brze, one su ukusne i nutritivne.

Možemo ih koristiti za sendviče, mogu biti odlične tortilje, ali i praktičan, ukusan prilog mesu.

Za Zelene paleo pogačice trebamo: 

• 1 crveni luk,
• 150 g blitve,
• 1 mrkva,
• 2, 3 žlice maslinovog ulja,
• 2 žlice sjemenki sezama,
• 2 žlice sjemenki zlatnog lana,
• 2 žlice bučinih sjemenki,
• morska sol,
• začini / zlato moje zlatno, crni papar...

Operemo mrkvu i blitvu i stavimo ih u blender. Nakon što smo ih malo zarezali, prelijemo ih maslinovim uljem i vodom /tek toliko za pokretanje blendera/, pa  izblendamo srednjom brzinom kako bi se sve usitnilo i povezalo. Sameljemo sjemenke pa ih pomješamo sa smjesom. Posolimo i začinimo, promiešamo i ostavimo koju minutu kako bi se sve fino proželo.

Na protvan stavimo papir za pečenje, a na njega smjesu od koje oblikujemo željene krugove.

Zelene paleo pogačice pečemo na 200°C 20, 30 min, ovisno o pečnici, dok ne dobiju željenu boju.

Ovaj nam recept svima može poslužiti kao inspiracija za praktičnu i brzu metodu izrade raznih pogačica. 

Može se koristiti bilo koje povrće i bilo koje sjemenke ili orašasti plodovi i jaja. Samo treba upotrijebiti malo ili puno mašte i to je to ;)

Proteini, toksini ~ drugi mozak

Uz ovu svoju dgn, neprekidno razmišljam o vrstama liječenja. Googlam do bola, što mi ni prije dgn nije bilo strano ili teško (prvi blog mi se zvao WebNaWebu s postom Google ... ahhh). 

Umrežena sam otkad mreže postoje. 

No, sad razmišljam i googlam o zdravoj prehrani. I uz sve to guglanje sine mi kako je tajna u prehrani i zdravoj hrani! Možda. Evo čak je i Hipokrat rekao "lijek neka bude tvoja hrana, a hrana neka bude tvoj lijek".  

E sad, što znači “zdrava hrana”???  Zabila sam se u češnjak, ali domaći i kurkumu, u to  Zlato moje zlatno  i ne mičem od nje. Odlična je, odlična mi je za vraćanje pamćenja koje se bilo malo pogubilo, ali trebam još nešto.
Pa čitam, čitam, čitam... Čitam “China study”, knjigu o Moći prehrane koja govori i više nego što želimo znati. No, možda meni baš takve, do bola istinite, stvari ustvari trebaju (moraju) pomoći. Multiple google translate prevodi kao višekratnik, višestruk, sadržavatelj, djeljiv… s pitaj boga čime ili koliko. Ipak se radi o bolesti s 1000 lica.
Samo ono zdravo, više nije dovoljno zdravo, jer mi treba nešto što bi bilo zdravo meni. Meni, meni, meni s 1000 lica.
Nakon što me “China stady” skoro ubila u pojam, ipak sam odlučila ne umrijeti od gladi i nastavila googlati tj. živjeti. Ipak imam dijete, navršio je 18, ali ipak, još je dijete koje treba mamu.

No dobro, o zdravoj hrani sam počela. Neke namirnice nakon čitanja ove knjige nikako ne mogu spojiti s riječi ”zdravo”.

Zdravo meso, zdravo jaje, zdravi kruh … zdravi gluten, zdravi protein? ???

No, hajde, ipak nema panike. Na raspolaganju još uvijek imamo hrpu voća, povrća i orašastih plodova. Od njih je na primjer, moguće napraviti Zdravu orašastu majonezu. 

Proteini su potpuno druga priča.

Naš organizam je pregenijalan. Što više čitam o njemu, to samo sve više znam koliko ne znam. U pubertetu sam čitala o tome kako imati dobre grudi, dobru guzu, dobre noge… pa onda to, više-manje i imala. Možda naslijedila, ali i vježbala, ciljano vježbala. Tada sam čitala o obliku tijela i to sam poprilično dobro svladala ;)

No sad mi treba znanje o kemiji tijela i onom što se zove “drugi mozak” koji se ne nalazi u glavi već najvećim dijelom u trbuhu. Mozak, naravno, upravlja cijelim našim tijelom, ali je kontrolu nad probavom u najvećem dijelu povjerio crijevnom živčanom sustavu. To je sustav koji se kod ljudi sastoji od 200 do 600 milijuna neurona. Kad bi se funkcije tog sustava odvijali u mozgu debljina tih specijaliziranih živaca bila bi prevelika, glava bi nam vjerojatno izgledala kao bačva.
U knjizi “The Second Brain” možemo pročitati kako je “puno sigurnije i zgodnije da probavni sustav vodi brigu sam o sebi”. 

U probavi sudjeluje čitav spektar kemijskih spojeva. Njihov sastav mora biti apsolutno savršen, a još moraju i nastati baš u pravom trenutku i doputovati na pravu lokaciju u našem tijelu. To je jedan pravi, cijeli “kemijski laboratorij” u malom. On u nama treba funkcionirati besprijekorno, a njegove su kemijske aktivnosti naprosto fascinantne. Crijevni živčani sustav radi i kao zaštitar našeg tijela. Hrana koju jedemo ponekad sadrži štetne bakterije. Zato i nije čudno što je oko 70-80 % naših limfocita (limfocit - važan dio imunološkog sustava) smješteno unutar probavnog trakta.

Imunološki sustav je dizajniran za zaštitu organizma, pa uz pomoć antitijela uništava ili neutralizira antigene - nepoznate supstance, štetne za naš organizam. To mogu biti toksini, bakterije ili nešto treće. Ali, imamo problem kada protein iz pojedene hrane bude sličan našim vlastitim proteinima, onima od kojih je građeno naše vlastito tkivo - živci, organi, žlijezde, koža, mijelin.

Antitijela koja imaju zadatak uništiti taj protein nisu baš selektivna. Ona automatski uništavaju i naše vlastito tkivo, jer ne prepoznaju koji su proteini strani, a koji naši vlastiti. To je proces, proces nazvan molekularna mimikrija. Proces skroz fora naziva, ali vjerujte mi nije baš fora kad se molekularna mimikrija događa baš u vama ili nama. Antitijela koja uništavaju tkivo vlastitog organizma zovu se autoantitijela. Tako osjetljivost na određeni protein može pokrenuti kaskadu lančano povezanih reakcija koje dovode do autoimunih bolesti, i to ne samo u probavnom traktu, već i cijelom tijelu.

Eto naš organizam je pregenijalan, ali ponekad tu genijalnost koristi za uništavanje samog sebe ili eto baš mene. 

Kako doskočiti svim tim fantastičnim procesima, kako izdemimikrijati mimikriju???

Što ako

... ako imamo još jedan mozak.
Našim tijelom upravlja naravno mozak. Ali mozak je kontrolu nad našim kemijskim laboratorijem tj. probavom povjerio crijevnom živčanom sustavu. To je sustav koji se kod ljudi sastoji od 200 do 600 milijuna velikih, debelih neurona, pa baš i ne stane u glavu. 
Zato želudac nazivaju drugim mozgom. Drugi mozak, tzv. "gut brain".  
Zašto volimo slatko ili slano, zašto prekidamo jesti dok je hrana toliko fina, fina, fina... Ili zašto se trudimo jesti sigurnu i zdravu hranu.
No više o tome možemo vidjeti u ovom simpa videu "Što ako imamo drugi mozak"

Razmislite, pa fino i zdravo jedite!

Quinoa u zelenom

Ovdje sam već jednom pisala o Noj, o Quinoi.
S obzirom na njezin totalni multitasking  tamo sam ju spojila s bademima i brokulom.
To je jedna namirnica koja spada među najzdravije, a i postaje sve popularnija. Najpopularnija žitarica, majka svih žitarica uopće nije žitarica. No, s obzirom da se priprema kao žitarica i mnogi je svrstavaju u žitarice.
Ipak, quinoa ustvari pripada obitelji špinata. Upravo zbog tih rodbinskih veza sa špinatom, quinoa ne sadrži gluten i možemo ju jesti kakvu god prehranu prakticirali.

Tako ukusna i zdrava, prikladna je i za slana, ali i za slatka jela.

Quinoa je savršena namirnica jer ima sve zdrave sastojke potrebne našem organizmu. Quinoa, na glasu kao žitarica, ustvari je zdravi protein. Zdravi protein s aminokiselinama i željezom.

Bijela quinoa je najpoznatija od 120 vrsta. S bijelom, znamo još crvenu i crnu quinou. Crna je odlična za slatka jela,  crvena je najčešće u salatama, a bijela u razno-raznim, najrazličitijim jelima. To je ona multitasking.

Ako nakon kuhanja quinoi izviri repić, ne brinemo jer je to klica sjemena koja pokazuje kako smo našu quinou pripremili baš onako kako treba.

Ovdje ćemo quinou obojati u zeleno. Napravit ćemo fini zelenu pastu od quinoe dodavši joj lijepu, zdravu, zelenu rukolu.

Za zeleni quinoa pesto nam trebaju slijedeće namirnice:

• 100 g rukole,
• 150 g quinoe,
• 30 g pistacija,
• 1, 2 žlice maslinovog ulja.

Rukolu raskomadamo i ubacimo u vrelu vodu na 15-tak sekundi, tek toliko da izgubi onu svoju krutost. Sad ju ocijedimo, ali vodu u kojoj je bila sačuvamo. Stavimo rukolu, pistacije i maslinovo ulje u blender i izmiksamo ih. Ako krema treba malo vode, dodamo joj vodu u kojoj je stajala rukola. Ukoliko želimo napraviti namaz voda vjerojatno neće biti potrebna. Preostalu vodu koristimo za kuhanje quinoe. Quinoa je gotova za 10, 15 minuta. Sad ju ocijedimo i pomiješamo sa zelenom rukola kremom.

Dobili smo još jedan zeleni dragulj samo što s ovim treba malo raditi i pozeleniti ga ;)

I eto, zeleni quinoa pesto je tu. Možemo ga koristiti kao glavno jelo, kao prilog glavnom jelu ili samo kao namaz, ali pazite, on bi mogao postati Eh taj namaz.

Zdrava majoneza

Zdravo meso, zdravo jaje, zdravi kruh … zdravi gluten,  zdravi protein… ???

Halllo, što sve može ili ne može biti zdravo?? Majoneza?

Sami se hranimo, hranom koju sami kupujemo i/ili sami uzgajmo. Pa da!!! Možemo paziti što stavljamo u svoj organizam!

Volim čili majonezu koja baš i nije prepuna nezasićenih masnih kiselina koje su mi preporučene. S obzirom na dijagnozu i preporuke razno, raznih specijalista odlučila sam malo proguglati i potražiti recept koji bi bio zdraviji i vjerojatno preporučljiviji.

Često sam na stranici “Tvornica zdrave hrane”, a ponekad tamo i kupim neke namirnice. Obično kad košaricu napunim s dovoljno namirnica za NE plaćanje dostave. Od plaćanja dostave pri kupovanju s interneta stvarno me hvata neka mučnina, pogotovo kad dostava košta više od samog artikla. 

Uglavnom, sada uz dobru volju mojih Efkača mogu slobodno poraditi na zdravoj majonezi i naručiti neke namirnice koje bih trebala za nju.

Na recept sam naletjela baš tamo odakle su mi i stigli neki sastojci za istu, ali sam ga malo doradila i preuredila po svom ukusu. 

Zdrava, prirodna majoneza od samo nekoliko super sastojaka.

Za Zdravu orašastu majonezu trebaju nam sljedeće namirnice:

• 1 šalica sirovih indijskih oraščića,
• 3, 4 žlice svježeg limunovog soka,
• 1/2 šalice prokuhane vode,
• 1 žličica senfa,
• đumbir,
• čili,
• papar i sol.

Indijski oraščići trebaju se natapati u vodi najmanje 4 sata. 

Oni inače imaju 5 puta više C vitamina od naranče, a i visoke količine bakra i magnezija, te su odličan su izvor antioksidansa. Uz sve to još su i ukusni. Od jedne šalice ovih hranjivih oraščića u našoj kuhinji sami ćemo napraviti našu zdravu majonezu.

Sve sastojke, osim vode, ubacimo u blender i zblendamo. Volimo gušće ili volimo rjeđe – za regulaciju gustoće smjese imamo vodu. Ovisno o okusu kakav nam treba, tijekom blendanja postepeno i pažljivo dodajemo vodu, papar, sol, limunov sok, đumbir i čili. Ili bez čilija, a s paprikom ili nekim trećim začinskim biljem. Paprika u prahu nije loša. 

Znači sa smjesom naše zdrave majoneze možemo se igrati kako volimo i želimo. Sve je odlično, zdravo, nezasićeno i bez glutena.

Ovu Zdravu orašastu majonezu koristimo kao i one manje zdrave u raznim sendvičima, u jelima  raznim, ali i kao dressing za salate. Naravno, razne ;)
Uživajte!