Jedno od najstarijih jela koje je ljudski rod počeo pripremati je kruh, a stručnjaci kažu da se kruh priprema u najmanju ruku od neolitika. Nešto pouzdanija informacija je da su mu u antici dodavali razne začine da bi poboljšali njegov okus. Grci su tako imali kruh koji su nazivali ”plakuntos”. ”Plakuntos” je sadržavao luk, češnjak i razne začine. Vojnici Darija Velikog (521. – 486. pr.Kr.) su na svojim štitovima :) pekli kruh, a dodavali su sir i datulje. Vergilije u Eneidi spominje kako je kruh bio ustvari tacna za druge namirnice.
OK, sve je to super, ali niti blizu pizzi.
E sad, tijesto kojim su provjeravali je li peć dovoljno topla pekari nisu htjeli bacati, pa su ga prodavali sirotinji na ulicama, pa je pizza kroz povijest bila poznata kao hrana sirotinje. A "pizza trenutak" dogodio se u 16.st. kad su pomorci iz Novog svijeta tada, a danas Amerike donijeli rajčice za koje su mislili da su otrovne. Nakon što su se ljudi uvjerili da rajčice nisu otrovne, stanovnici siromašnih četvrti u Napulju su ih počeli dodavati tijestu koje su dobivali od pekara. Ta kombinacija je postala tako popularna da su čak i turisti počeli odlaziti u siromašnije dijelove Napulja u potrazi za tim specijalitetom.
Smatra se da je najstarija pizzerija na svijetu "Pizzeria Port`Alba" u Napulju, započela s radom 1738, dok je 1830. prerasla u pravi restoran.
Alexandre Dumas, francuski pisac, a inače ljubitelj hrane, opisuje kako je izgledala napuljska pizza oko 1830. godine: „Na prvi pogled pizza izgleda kao prilično jednostavno jelo, ali nakon nešto detaljnijeg promatranja , vidimo da je dosta složena. U pizzi ima sira, rajčica, sitnih ribica, ulja, masti … to je gastronomski termometar tržnice. Cijena joj raste i pada u ovisnosti o cijenama navedenih namirnica i u odnosu na to da li je godina plodna ili oskudna“.
Inače, ne znam da li znate, ali to je rekao čovjek koji je napisao Grof Monte Christo i Tri mušketira ;
Danas u Napulju postoje jako isključivi ljudi koji smatraju da postoje isključivo dvije vrste pizze:
- pizza marinara koja sadrži češnjak, extra-djevičansko maslinovo ulje, origano i bosiljak. Ne sadrži morske plodove, ako ste to pomislili, jer je ime dobila po tome što su je jeli ribari.
- pizza margarita koju je 1889. godine napravio Raffaele Esposito u svrhu dočeka kralja Umberta I. i Margarete Savojske. Kraljici se, od ponuđenih jela, najviše svidjela pizza s rajčicama, sirom i bosiljkom. Pričaju kako je to bilo radi patriotizma jer te tri namirnice predstavljaju boje talijanske zastave (crveno, bijelo, zeleno), a pizza je kasnije po kraljici dobila i ime.
Kasnije, 1984. godine osnovano je društvo koje propagira čistunski pristup pizzi, a ime mu je “Associazione Verace Pizza Napoletana”.
Pravila tog pizza društva dosta su stroga:
- tijesto se mora ručno mijesiti bez upotrebe trljice ili bilo kakvih pomagala, a zbog upotrebe miksera bi nas valjda prokleli ;)
- tijesto ne smije biti deblje od 33 milimetra,
- pizza se mora peći u peći na drva na 485*C maksimalno 60-90 sekundi,
- ne smije imati preko 35 cm u promjeru.
Pretjerivanja radi, neki zahtijevaju da se maslinovo ulje stavlja isključivo u smjeru kazaljke na satu :)
I da završim, riječ “pizza“ koju su Lombardi donijeli u Italiju u 6.stoljeću, dolazi od staronjemačke riječi “bizzo“ ili “pizzo“ (“bit“ i “bite“ - engleski), a znači zalogaj.
A ja? Ja sam pizzu uglavnom naručivala i sad kad zbog dijagnoze ne smijem jesti sir, baš mi se jede pizza, a nakon ovoga sam čak dobila volju i napraviti jednu marinaru prema najčistunskijem pristupu.
Kad ju ispečem, javim se s crveno/bijelo/zelenim receptom ;